U prolazu

Prekrasan jesenji dan. Jedan od ljepših ove godine.

Kišobran

Pucam od ponosa. Bila sam u „Elektri“, gradskoj administraciji MUP-a, u dvije apoteke, DM-u, „Konzumu“ i još desetak dućana s raznim krpicama, vozila se tramvajem, i nigdje nisam ostavila kišobran. Požderi se Alois!

Dežurni

Sve one priče kako s godinama postajemo mudriji su čista laž, izmišljena da bi nekako suzbili mladenačku energiju i ambiciju. Postajemo možda iskusniji pa zato i oprezniji, iako ni oprez nije baš neka vrlina.
Istina, ima trenutaka kad je iskustvo važno. Recimo, kad naiđeš na dežurnog. Na ovim našim prostorima, a sve nekako sumnjam da je tako i u ostatku svijeta, za dežurstvo uvijek određuju onoga tko je zadnji stigao na platni spisak.
Dogodi vam se, uzmimo, neki ozbiljniji kvar na električnoj instalaciji u nedjelju ujutro, ili još gore ispadne iz pogona cijela ulica. Možete biti sigurni da, u najboljem slučaju, dva sata nećete imati struje. Dežurna ekipa baš je otišla u Čučerje i tamo otkrila kvar za koji se strateški dio nalazi u skladištu 50 kilometara dalje.
Ili vas uhvati kakva boljka, ono ukliješti se živac, ili zub poludi, i stvar nije za Hitnu ali jest za dežurnog u domu zdravlja ili najbližoj bolnici. Mladi specijalizant baš prekjučer počeo raditi, stiže u društvu stažistice koja je u licu bljeđa od vas a ruke joj se tresu kao da je vani minus 40. Ako imate sreću, bit će tu i stara mrzovoljna sestra koja će mladog liječnika, u čijem pogledu vidite da ne zna što bi dovraga s vama, odvući na stranu i poluljutito mu objasniti da vam treba napraviti tu i tu pretragu i dati takvu i takvu injekciju. Ne dogodilo vam se da morate u bolnicu između 24. prosinca i 6. siječnja. Više šanse imate na ruletu u kasinu.
Većina onih dosadnih pacijenata, koji bar triput mjesečno pate od neke teške bolesti, u to vrijeme uopće ne ide liječniku. Tako da su utuživi ishodi relativno rijetki, no tu i tamo čitamo o njima u novinama. I primijetit ćete da je u priču uvijek uključen neki N.N. specijalizant.
Pukne vam vodovodna cijev baš na blagdan. Eto mladog naučnika koji, s jednakim žarom kao i vi, pola sata traži prokleti ventil. Zatim važno izjavi da je kvar vrlo ozbiljan i da mora nabaviti neke dijelove iz Austrije ili Obale Slonovače, te da se tu ne da više ništa napraviti. Tu vam je kanta za vodu, pa ima kod susjeda. Ili u susjednoj ulici. Za ostalo će ionako gazda doći u ponedjeljak ili utorak i naravno riješiti stvar u pet minuta. Naplatiti, dakako, i svoj i naučnikov dolazak.
Ista varijanta čeka vas i ako vam se u nedjelju ili na praznik pokvari telefon ili mobitel. Ljubazni dežurko će vas pokušati prebaciti nekom terencu kojega baš slučajno nema. Zatim će vam telefonskim uputama pokušati otkloniti kvar uglavnom spominjući nekakve dijelove i softver kojega na vašem telefonu nema. Na kraju će rezignirano reći: „A onda ništa, strpite se do ponedjeljka!“
Postoje svakako i oni iskusni dežurni. To su oni kojima je dežurstvo posao: vatrogasci, hitna, policija…Ali ako trebate njihove usluge onda ste i tako već u gadnim problemima. Ma koliko brzi bili štete će sigurno biti. No i njih nije baš najuputnije zvati pred kraj smjene. Ako nisu pripiti, sigurno im se žuri kući.
Jedina pametna stvar, koju, eto, ipak čovjek nauči s godinama, jest imati u tekici zapisane brojeve iskusnih majstora kojima ste nekad ostavili dobru napojnicu i rođaka i prijatelja koji poznaju dobre liječnike. Za svaki slučaj. I nedjelju.

Dobar odgoj

„Zahvaljujem svojim roditeljima koji su me nekako uspjeli odgojiti da imam samopouzdanja koje je u nesrazmjeru s mojim izgledom i sposobnostima. Odlično su to napravili. Takvi bi trebali biti svi roditelji“, rekla je noćas producentica, pisac i glavna glumica humorističke serije „30 Rock“, Tina Fey,
primajući jednu od ukupno četiri osvojene nagrade „Emmy“.

Bypass: Ultimate cats

Moonlight crossing

Eno pun mjesec. Iskoristit ću ga prelazak preko mosta.

Bura

Pali sa 30 na 14. Noćas bi moglo doći negdje bliže nuli.

Dindo

Imela je tu suseda, Dragićeva mat, jenega dindota ki je bival doli tu pod škalami di su meli jena šupa u koje su držali drivo za ogenj. Ga je šla nahranit a je bil dindot uzletel gori na vrati. Ih je otprla ma ga gori ni videla, a ke je bila sasvem gluha, ga ni anke čula. Je na sav glas zazvala moje sestre: „Botra Milena, botra Milena! Susedi su mi ukrali dindota! Da im bog nesreće njimi i simi ki bi ga jeli, porki ladroni!“ Se je kašnjeje opet sišla v šupe in je dindot sletel doli i hodil po tleh.
„A, su ga vrnili!“ je veselo zakričala.

Dobra stvar

Kažu da bi na kraju dana svatko trebao pobrajati pet dobrih stvari koje su mu se dogodile. Za početak dovoljna je i jedna.
Prošle smo jedna kraj druge u supermarketu, svaka sa svojim kolicima punim vrećica i kutija i začule jedna drugu kako uz razglas uglas pjevamo „…c'mon baby, do the locomotion with me…“ pogledale se preko naočala i nasmijale.

Dalaj Lamini muževi

Milijun seoskih žena godišnje na Tibetu pokuša samoubojstvo, najčešće pesticidima. Razlog: okrutnost njihovih muževa.