Stvarno velika stopala

Moja prijateljica nosi cipele broj 41. Visoka, vitka, bujne tamnocrvene kose, bila je vrlo atraktivna djevojka a i danas već u vrlo zrelim godinama, koje su nadmašile broj cipela, izgleda odlično. Ali ima velike šake i poveća stopala. Na njenu visinu to se baš i ne primjećuje. No ona svejedno, gotovo automatski, skriva ruke ili ih drži blago savijene ne bi li prikrila njihovu veličinu.
Jednom prigodom trebala je na brzinu nove cipele za neku svečanu zgodu. Uđemo u prodavaonicu cipela, nađemo neki par koji joj se dopao i obratimo se prodavačici da joj donese cipelu za probu. „Koji broj?“ pita prodavačica. Šutnja. „Koji broj?“ ponovi prodavačica glasnije misleći, valjda, da smo nagluhe. Zaustim: „Četrdeset…“ kad moja prijateljica ispali ko iz topa: „Tridesetdevet!“
Donese žena broj 39, ona je uz pomoć žlice i dosta sile obuje, s izrazom lica koje je mogao imati još jedino onaj što su mu stavili krunu od trnja. „Baš su udobne“ – izjavi slavodobitno.
Koliko god puta sam s njom bila u kupovini cipela, ona nikad nije uspjela preko usana prevaliti: „Broj četrdeset i jedan“. Treba li reći da pedikeri imaju pune ruke posla?

Poštar

Nemojte me krivo shvatit, ne žalim se, ali nitko više ne šalje čestitke poštom. Sad mi i prosinac isti ko i svaki drugi mjesec. Nosim samo račune, kaže poštar.

Sportašica

Da sam ja Sanja Jovanović, večeras bih se pitala što, dovraga, osim tri svjetska rekorda, trebam još napraviti u jednoj godini da bi me izabrali za sportašicu godine. U ovoj "sportskoj" zemlji to nije bilo dovoljno ni za drugo mjesto.

Zimski vrt

Čempres

Gradska susjeda, kao svi ljudi rođeni u prirodi a prisiljeni živjeti okruženi betonom, obožava cvijeće i drveće. Prošlog proljeća dovuče jednog jutra, ustvari natjerala juniora da nosi iz „Konzuma“, dva mala čempresa. Jedan za svoj balkon, jedan meni za selo. Uz prijekorne poglede i pitanja neće li se ta zemlja nekako prosuti, utovarim ga u gepek i dopremim na mjesto njegova budućeg života.
Kažem barbi i Piji da ću posaditi čempres, baš tamo kraj ceste. Dati će dolini malo plemenitog ugođaja. Oni, inače prepuni ideja gdje i kada nešto treba posaditi, krajnje sumnjivo šute. Zamolih susjeda da mi iskopa rupu tamo kraj ceste, gdje je donedavno stajala hrpa gnoja. Pristane, ali bez oduševljenja. Napravili rupu, stavili podlogu kako već treba, posadili čempres i dobro ga zalili.
Ljeto je bilo jako sušno i ja sam uredno vukla kante s vodom i zalijevala malo stablo. Ono ni makac, ali bilo je jednako zeleno kao kad je kupljeno. Odem tjedan dana u Zagreb i kad sam se vratila imam što vidjeti. Čempres sav crven, rđavo-crven zapravo.
Potužim se Piji no ona samo slegne ramenima: „Nije to zemlja za njega“. A barba dodaje: „Kod nas se čempresi sade samo na groblju. Možda se pas pomokrio po njemu“.
Što se dogodilo s čempresom nikad neću saznati. Ali na tom mjestu Pia mi u proljeće planira posaditi šljivu.

Korapšn

Uhapsilo guvernera Illinoisa zbog pokušaja prodaje i namještanja Obaminog nasljednika u Senatu. Tražio nešto sitne love za sebe i mjesto od 150.000 dolara godišnje u upravnom odboru, za gospođu. Navodno je to tipično za Illinois koji ima više od 12 milijuna stanovnika. I sad oni nas 4-5 milijuna smještaju na top liste korumpiranih zemalja! Ah da zaboravih reći, guverner se zove Rod R. Blagojevich.

Trava

Žuti cvjetići koji u lipnju i srpnju krase nepokošene livade u našoj dolini i okolici, tradicionalan su lijek u svakoj seoskoj kući. Gospina trava ili kantarion bere se kad je u punom cvatu. Za ljekoviti pripravak uzimaju se samo latice. Otrgnute latice stave se u opranu bocu, poput one od kiselih krastavaca ili cikle, negdje do trećine boce. Cvjetovi se preliju maslinovim uljem, boca zatvori i stavi na sunce. Na suncu mora provesti oko 40 dana. Ulje će u tom vremenu poprimiti tamno crvenu boju. Nakon „sunčanja“ taj se pripravak procijedi, latice bace, a obojeno ulje spremni na tamno mjesto.
Čemu služi? U slučaju ogrebotina, posjekotina ili opeklina pomaže vrlo brzom zacjeljivanju rana. Provjereno.

Ena: entre nous (engl.)

Najslavniji polarni medvjed, Knut, inače nastanjen u Zoološkom vrtu u Berlinu bit će prodan ili poklonjen jer je dečko narastao i treba mu žena, a stambene prostorije nisu dovoljno prostrane za bračni život. Ovo nije priča o malim i velikim životinjama. Ovo je samo da se naglasi da nemaju svi medvjedi isto ime!

Over the bridge: I miss the view

Ena: Sleeping like slaughtered

Nije lako prevoditi. Kad dobro znaš jezik i čitaš rečenice sve ti je razumljivo i logično. Ali kad pokušaš stvar prevesti naglas na materinji jezik, ispadaju neke rogobatne konstrukcije, polurečenice ili potpune nesuvislosti.
Jedan od meni dražih profesora na fakultetu i najbolji simultani prevoditelj u bivšoj državi, prof. Ivir, znao nam je crtati koncentrične krugove po ploči objašnjavajući kako se značenja riječi u dva jezika preklapaju, nekad potpuno, nekad dijelom a ponekad nikako.
Sjetila sam se toga kad sam jučer tražila kockice prepečenca za juhu koje se zovu crouton (valjda iz francuskog). Na našem jeziku riječ ima gotovo lascivan prizvuk, da ne spominjem asocijacije koje izaziva.
Posebno me nasmijavaju razne poslovice i narodne uzrečice. Recimo kako prevesti „Za čije babe zdravlje“? For whose grandmother's health? Ili kad bi, recimo, doslovce preveli „spava kao zaklan“ vjerojatno bi se stranac zaprepastio i pitao nema li posla s kakvim serijskim ubojicom. Kako bi Englezu zvučalo „Silence is gold“? Kako može zvučati „It's better to have a pigeon in the hand than a squirell on the branch“? „Tko s djecom liježe ustaje popišan“ ne usuđujem se ni prevesti. Ili „tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada“, pa onda „Il kuj il ne mrči gaća“!
S druge strane imaju i oni svoje bisere. Recimo „Fit as a fiddle“. U formi kao svirala? Pada mi na pamet „It's raining cats and dogs“. Pljušte mačke i psi? What? Brazilci na tu temu imaju još bolju uzrečicu. „pljušte džepni nožići“ (engl.: It's raining pocketknives)! Pa onda „First come, first served“ . Mi bi to rekli „Tko prvi njemu djevojka“. Al' probaj to prevest na engleski ili koji drugi jezik!