nedjelja, ožujka 29, 2009

Earth Night i Mračak Maslačak

-

Draga Eli,



Glede na trnjansku vizualu, ja već pooduzimala sate po kući i sad svratih popraviti trovremenski taft između dviju mazgi za sestru Saru i Prljavog Harryja.

A u Trnju mrakača. Earth Hour pretvorio se u Earth Night i u zemaljskom mraku ne vidi se dobro čak ni kako hrču maslačci, evo pogledaj:








-

subota, ožujka 21, 2009

Jumbo



bunika

/u jeku predizborne kampanje/
-

četvrtak, ožujka 12, 2009

Šljive

Barba u svemu prepoznaje priliku. Krenemo, recimo, u trgovinu a on kaže: „Ćete mi poć do Batića zet vreću kana? I 200 čepova za šampanjac z košaricama, znaš one kaj imaju pluto zgora?“
Na našoj „cisterni“ vjetar je rasjekao na komade veliki plastični prekrivač. „To ćemo zvat Franju iz osiguranja da poslika, buju vam platili štetu“, kaže barba i odmah dodaje „a onaj veliki komad bute mi dali, ću znjim pokrit drva.“
Prekjučer susjedi Vesni došao rovokopač napravit kanal za zidić do ceste. Eto odmah barbe na pregovore. Za petanest minuta dolazi gore k nama: „Imam tu poli vrta dvi lepe šljive, već su velike, ću vam ih dat pa bute imali šljiv za jesti. Već sam dogovoril dole s onim iz Žminja kaj je došel z rovokopačem, bu vam tu poli ceste napravil dve rupe, dole pri nami bu ih izvadil sa zemljom i prenesel gore. Niš posla, samo nek ih Valter zatrpa.“
Baš nezgodno, ali na tom mjestu gdje trebaju doći šljive stoji poveća hrpa granja obrezanog s barbinih loza preko ceste. „To bumo zapalili, ma bu odmah zgorelo“. Zapalili granje koje, kao slučajno, nije baš sasvim suho i stalno treba vilama prebacivati na sredinu, gdje vatra najbolje gori. Barba cijeli dan na nogama ne može ni stajati bez štapa, a kamoli da se razmahuje vilama. Pa se primismo vila. Vjetar nosi dim sad amo, sad tamo, uglavnom uvijek u oči. Kaže barba: „To će sad zgorit tik-tak, idem ja polako doma, noge me boliju.“ Mi ostadasmo kraj vatre još sat, dok nije ostao samo žar.
Jučer ujutro došao rovokopač napravio za pet minuta dvije rupetine u mokroj zemlji, otišao dolje po šljive, donio ih u komadu s korijenjem i zemljom i bacio u rupe. Popodne zapuhao ledeni vjetar, kad evo ti barbe. „Ne treba čekat Valtera, će se korenje posušit, dajte vi lopatu ćemo ih mi sami zakopat.“ Došli do rupa, MI s lopatom barata kao da mu je netko uvalio raketni bacač, barba se svakim zamahom hoće prevrniti na cestu i naravno tko će nego praktično žensko. Zemlja teška, puna kamenja, otpale mi ruke, plus propuhao me vjetar.
Nekako, uz muku i bez puno estetike, zatrpala šljive. Barba zadovoljan. Em je za litru vina dobio dvije rupe za smokve, em se riješio šljiva.
Tek kad sam krenula prema kući, s lopatom preko ramena, sjetim se da ja šljive uopće ne volim. Pojedem ih deset godišnje, uvrh glave.

nedjelja, ožujka 08, 2009

Ni veća, ni manja

Drage moje Ena i Eva (i ostale silent ladies), sretan vam Međunarodni dan žena!


...



I tebi, draga, i tebi :)
I Piji, Aureliji, meteorologinji s drugog brijega, mladoj mami iz vinograda i svim gospama s Vrha. Forza, cure!!!

Ena















( ...)
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe, ljubavi moja...

/J. Prevert/




-





četvrtak, ožujka 05, 2009

Neželjeni pas











i željeni bypass do snova...








... kroz kraljevstvo prvih mrazovaca.

Hvala, AnonimFinne :)

Ena

-