Faktor Y

Ustala jutros ranije, iako me jučerašnji aerosol satro k'o asfaltni valjak. Nisam stigla ni popit kavu, onako ritualno u pidžami, kad stiže moj šogor u društvu s barbom. Otšetala sa šogoricom do one dvije trešnje i nabrasmo dvije pune košarice da se Samoborci večeras malo počaste (kaže MI bratu: „Ajmo gledati kako njih dvije beru!“).
Uto stiže mladi vinar sa 100 litara žestice da uvali šogoru za primporedaju na Lučkom. Malo popričali i na brzaka se spremili, oni ukrcali žesticu (biska,medica i čista rakija, demižona komada tri), 10 staklenki Valterovog meda i trešnje, pa nas četvero otišli na ručak u obližnju trattoriu. Odmahali im oko tri i oni u nekoj koloni čudnih vozila zapalili za Zagreb, a mi natrag u dolinu jer je stigao mecanico di lago da obavi neke završne krojačke radove. Poslije pola ure popela se opet na trešnju (za večeru je'lte).
Oko pet krenula zalijevat tri dana žedan vrt, kad zove barba da donesem dolje „jedno tri diske da divlje svinje ne bi požrle seg krumpira“. Sakupim pet preostalih CD (dva s trešnje) i dolje u selo gdje me već čeka Pia sa svim solarnim lampama koje je počupala ispred kuće, batom, kolcima i špagom. Ošle na onu najdalju donju njivu gdje su svinje već sredile pola reda krumpira i postavile instalaciju od solarnih lampi, plastičnih vrećica i CD-ova, ne bi li odvratile nemani od naše omiljene zimske hrane. Predlagala sam da stavimo i neku tehno glazbu, to bi im sigurno uništilo volju za krumpirom, ali zbog blizine sela odustale smo od cjelovitog projekta.
Vratim se natrag i nastavim zalijevati cvijeće, MI je već namočio travu i voćke, kad zove mladi vinar da on danas ima Dan otvorenih vrata i ne bi li došli gore do njega u konobu. E, rekoh, ovo ćete bez mene. Meni danas već dosta i jela i pića. I sad sjela, kad s vrata cvili Bobi. Čeka svoje krokete i šmakose.
No sve to nije bitno. Here is the thing: oko četiri zvoni moj mobitel. Kaže ona poslala mail još prije dva mjeseca ali tek sad ustanovila da se vratio i da ga mi nismo dobile. Mali se već rita. Pet mjeseci! Dečko! I sad razbijaju glavu s imenom. Za curu su imali pet, šest a za dečka ništa. Rekoh, djeco pa imate nogometaša koliko hoćete! I sad stigla UZV slika i naša N. na firentinskom mostu s malim Y faktorom u prvom planu :)

doba trešanja

-






BBC News:
"U srijedu je u 97.godini umrla Maria Amelia Lopez, najstarija blogerica na svijetu. Počela je pisati blog prije dvije godine iz svojega doma u obalnom gradiću Muxiji u Galiciji."

***

Eto, chiki, chiki, u svibnju, nakon prvih trešanja! Zbilja se nadam da ćemo tako i mi. Ni dana ranije od Marije Amelije, koja je bila komad i pol i zato među prvima linkana kod Praktične žene. Kvantanamera i Vrijeme iz Sata u Sat doživjeli su to kao osobitu čast :)

Blogeri su radost moje starosti. Nisam znala da ima toliko dobrote na tom svijetu. - Maria Amelia Lopez

-

shop till you drop

gramatika

matematika

Svađa Slovenca i Srbina

Čitačica u Humu

***

Svadba u Humu na Sutli

Dear @Eli,

Evo i mene među polusvjesnima, i to s noćašnjim izvještajem taman pasent uz ove Cigane desno koji su zapravo Rusi iz Sibira.

Ergo, svadba u otmjenom hotelu za nepušače natjerala 78,16% svatova da cijelu noć provedu na vrlo prometnoj cesti koja je slučajno onuda prolazila, u društvu drugih čudnih spodoba: razni stranci lutali onuda tražeći centar grada, izlaz iz grada, slovensku granicu, skretanje za Samobor, skretanje za more, a par Talijana čak i skretanje za Beograd. Ljubazno smo se potrudili da svi skrenu.

Klinci na povratku s 'partyja' zastajali žicat cigarete, ali im se na kraju nije išlo doma jer su gospoda u svečanim toaletama i još svečanijim godinama bezočno liftovima švercala sve vrste pića, pečenja i kolača preko granica uklete ugostiteljske građevine na ulicu. Jer, draga moja, iznošenje je isto zabranjeno pa osoblje mora hitno na neki policijski tečaj ili će hotel morat nabavit pse za otkrivanje čaša i flaša u stražnjim džepovima i prasetine u večernjim torbicama. Ili zaključavat zgradu u vrijeme najavljeno na pozivnici pa tko ušo, ušo i nema majci van!
I uopće je kretanje ljudi u ovoj zemlji pretjerano liberalizirano! Kao da bi dobri stari Ausweis nekoga ubio?!

Ona dva zaštitara na ulazu zvala u centralu po pojačanje jer da im polako izmiču konci iz ruku. Odgovoreno im je da su za tu noć prebukirani jer da su svadbe zapušile pola grada i da će od ponedjeljka svi zaštitari morat na tečaj heklanja pa onda hecklerom po foajeu. Bit će garant manja šteta nego noćas. Tako će oni odsad s pušačkim svatovima, moj sokole! Zasad, u zoru su, čujem, oba zaštitara završila na praksitenu, a to nije fer. Ne bi smjeli uzimati opijate na radnom mjestu i ostavljat voki-tokije kojekuda da svatovi slušaju što se priča na centralnoj frekvenciji i ubacuju dvosmislene poruke sokol-dispečeru.

Sve u svemu, svadbe po novome traju do juhe. Onda se tulum seli na prometnicu, a bend unutra praši gluhoj baki, stricu s drvenom nogom i najstarijim uzvanicima koji su preminuli još od aperitiva ili su već bili mrtvi prije dolaska. (A, čuj! Morali smo ih svečano obući već u petak, danas smo grogi, a sutra su izbori!) . I konobarima, naravno, koji stoje besposleni (danas u rodjakovu hotelu, sutra u Kralja Zvonimira).

Jedna lijepa vijest: naši prijatelji zakleti nepušači još nas se uvijek nisu odrekli prisegom na Markovu trgu, nego su svesrdno pridonosili razvoju metoda švercanja svadbenih dobara na zrak sumnjive čistoće. Bilo je zgodnih scena sa štiklama na pomičnim stubama, jer kad smo svu janjetinu, odojka, salatu, šparoge, alfalfu, dingač, medicu, graševinu, žuju, Chivas i torte iznijeli na trotoar, u uglednu se građevinu svejedno stalno odlazilo na zahod (1. kat desno) tak da mislim da je na rad eskalatora nepušačkom hotelu otišlo struje ko shopping-centru u subotu i bivšu nedjelju zajedno. Očekujem koliko sutra kemijske zahode barem oko Esplanade i tih par boljih hotela.

Industrija svadbenih toaleta isto će se morat prilagodit novonastaloj situaciji i počet štancat svadbene maskirne uniforme, tople i načičkane komotnim tajnim džepovima. U suprotnom joj prijeti 78,16-postotni pad u druga dva kvartala tekuće fiskalne godine. Usput, ideju sam još noćas patentirala zatvaračem na polarnoj vinterici koju uvijek držim u gepeku, tak da se možeš uključiti tek u proizvodnju generika kad mi istakne patent na originalnu toalet-formulu.

Kao što vidiš, s najmanje troškova za strukturne prilagodbe i opet će proći industrija alkoholne pijače, posebno žestica. Ako mi, naime, u Zaboru ne prođe prijedlog o totalnoj prohibiciji odmah u prvom čitanju. Ali, ima nade. Pa bogamu, neće me valjda do prirodne smrti od posljedica pušenja trovat ta alkoholna isparavanja još danima poslije svadbe! Dok poženimo svu djecu koja su se sinoć postrojila na svadbi sa švercanjem i pucanjem uz granicu EU, ja ću postat žrtvom sekundarnog alkoholizma! Ako me sutra nakon objave izbornih rezultata na licu mjesta ne ubije infarkt.

Tvoja En-či

-