nedjelja, prosinca 26, 2010
četvrtak, prosinca 09, 2010
Windows visti
.
subota, studenoga 13, 2010
četvrtak, listopada 21, 2010
rejni dej in Gotam
Gotham City, 21.10.10.
Grijanje stiglo. Njuškom dogurah do radijatora košaru
za sklupčavanje. Predem.
Ventili štekaju, cijevi grgljaju - glazba za moje brkove.
Sejm morning in d grin veli
.
utorak, rujna 28, 2010
subota, kolovoza 28, 2010
utorak, srpnja 27, 2010
čista žena. slapovita.
Tri vele marčane bure. Ako se ne ispušu u marču, ispuvat će se usrid lita. Jedna dura osam dana, jedna tri, a jedna 24 ure.
Ako je nad Velebitom kapa od oblaka ili brk, ribari neće isplovit.
Neveru ne smiš dočekat s dignjeti idro. To ne bi učinija ni Vlah.
Suvi zrak i malo zvizda – burno. Kada dupini skaču i trp se u moru digne, znači da ide loše vrime, najpri bura.
Slapovita je. Kad se spusti na tlo i valove, sve pomete: bura je čista žena. I ne ponavlja uludo 'Kad jedrin ja, ne jedri ti.'
Treći dan ujutro:
-
p.s. tuba mi ne trubi; znači, tek iza 12., kad se vratim na šlus :)
no Closing Time znam napamet: it's once for the devil and once for Christ,
isn't it :))))
kad se raca vrati doma, napisat će ti nešto o otocima.. i njegovim takaj :)
plus fala mom omiljenom portalskom uredniku, čak i ako nema ništa s tim. I to dite :) piči, što jes' - jes', ha, Janko? :)))
srijeda, lipnja 30, 2010
srijeda, lipnja 16, 2010
Africa
Ono zeleno Africa već je skoro sasvim izblijedilo ali zebrasto veliko A, tek malo podvučeno crvenim, još se dobro vidi. Naputovala se ona samnom. I spavala sam u njoj. Najmekši i najudobniji pamuk. Ni za najvećih vrućina u njoj nije bilo vruće.
Obična bijela pamučna majica. T-shirt. Ne znam jesam li koji drugi komad odjeće toliko voljela kao nju. Bila je jedna kupljena u Oxfam dućanu u Oxfordu, u ljeto 1970. Na leđima je pisalo Help Stamp Out Oxfam i koštala je 10 penija. Ona je otišla negdje prije dvije godine. Imam još jednu parišku, kupljenu na dvjestogodišnjicu Francuske revolucije. Ona se još dobro drži iako su godine 1789.-1989. već jako slabo vide.
Možda stvar nije vrijedna spomena, no kad te nešto tako dobro i toliko dugo služi i kad bolje pamtiš gdje si u njoj bila i što si radila nego neke ljude koje si srela i poznavala, zaslužila je makar crticu.
A vi ste mislili da ću ja o nogometu?:)
petak, svibnja 28, 2010
odbor za doček
četvrtak, svibnja 13, 2010
utorak, travnja 27, 2010
srijeda, travnja 14, 2010
nedjelja, travnja 04, 2010
panis angelicus
leteći kuglof u maglici od šećera u prahu
petak, ožujka 26, 2010
nedjelja, ožujka 14, 2010
Zima iš, iš.....
nedjelja, ožujka 07, 2010
subota, veljače 27, 2010
da imamo gdje pisati...
najava događaja za početak ožujka
multukulti event izbijanja mladih listića najavljen za sljedeći tjedan
u zg-botancu/
K nama su ove visoke dame stigle 1953. godine i ima ih po arboretumima i dendrološkim kolekcijama. Navodno ih ima i u Opatiji, @Eli.
U Botaničkom vrtu u Zagrebu raste jedna sasvim mlada: tek joj je 40 godina i vrlo je visoka za podneblje i dob (ovdje inače ne narastu više od 35 metara). Prvi su joj se češeri pojavili 1978. i 'sjeme joj je vrlo klijavo', kažu glavonje s PMF-a. Budući da je Botanac samo dvije ulice dalje od moje kuće, posjetit ću je za jedne od sljedećih šetnji i prenijeti joj tvoje pozdrave, @Finnče. A i da vidim kako je i što kaže. U nas, izgleda, metasekvoja započinje listati već početkom ožujka, glavonje s PMF-a napominju da 'započinje vegetaciju rano, za razliku od močvarnog taksodija'. Pokušat ću to zabilježiti fotićem.
petak, veljače 12, 2010
četvrtak, siječnja 28, 2010
ponedjeljak, siječnja 11, 2010
Dnevnik Aloisa A.
Gužva na tržnici, dan prije stare godine, red za kiseli kupus rastegao se za dužinu dviju klupa, pa se zabavljam pokušavajući procijeniti tko su osim mene kasni kupci. Sretnem neki pogled pa prođem i opet se vratim a vidim i pogled iza naočala prelazi istu putanju. Onda se žena nasmije, pruža ruku: “Kako ste?” Kažem: “Odlično!” Pita: “Radite?” “Ne, već dvije, tri godine u Istri uzgajam masline.” “Ma stvarno? Ja već imam 40 godina staža ali ne mislim još prestati raditi!” “Aaaaa, smješkam se, pa dobro je dok se može!” U to prodavačica upada, oslovivši je s Mirjana ili Ljiljana, u buci se nije dobro čulo, pitajući je je li već uzela zelje i ona kroz smijeh uzvraća da je, kad se ono besplatno dijelilo. Mahne mi rukom u znak pozdrava, odmahnem i ja njoj, i odjuri.
E, Alois, Alois…..