Raspala se moja Africa. Nedostajat će mi jako. Najudobnija stvar koju sam imala. Ne mogu se sjetiti tko je dulje u mom životu, MI ili ona. No točno se sjećam gdje sam je kupila: u Varšavskoj, tamo gdje danas misle napraviti ulaz u onu podzemnu kovačnicu novca.
Ono zeleno Africa već je skoro sasvim izblijedilo ali zebrasto veliko A, tek malo podvučeno crvenim, još se dobro vidi. Naputovala se ona samnom. I spavala sam u njoj. Najmekši i najudobniji pamuk. Ni za najvećih vrućina u njoj nije bilo vruće.
Obična bijela pamučna majica. T-shirt. Ne znam jesam li koji drugi komad odjeće toliko voljela kao nju. Bila je jedna kupljena u Oxfam dućanu u Oxfordu, u ljeto 1970. Na leđima je pisalo Help Stamp Out Oxfam i koštala je 10 penija. Ona je otišla negdje prije dvije godine. Imam još jednu parišku, kupljenu na dvjestogodišnjicu Francuske revolucije. Ona se još dobro drži iako su godine 1789.-1989. već jako slabo vide.
Možda stvar nije vrijedna spomena, no kad te nešto tako dobro i toliko dugo služi i kad bolje pamtiš gdje si u njoj bila i što si radila nego neke ljude koje si srela i poznavala, zaslužila je makar crticu.
A vi ste mislili da ću ja o nogometu?:)
***
Črni Moro
/zlatarski rad s Raba/
.
-