Sisajte hrvatsko veslo

Svaki put kad čujem onu „Kupujmo hrvatsko“ upitam se koliko je još blesana preostalo koji misle da time čine nešto dobro, plemenito ili domoljubno (e ovi posljednji, što se mene tiče, mogu kupovat hrvatsko, i samo hrvatsko, dok su živi).
Mislim, gdje su bili ti kad smo iznosili milijarde dolara u Trst i Graz?
Isti oni koji su ostavljali milijarde lira u Coinima, Upimima, Benettonima, Rossijima oko Piazze Unita i pograničnim špecerajima ili šilinga u Koestner&Ohleru, Stefanelu, Stiefelkonigu i buticima oko Hauptplatza, kukali su poslije kako su nas opljačkali i da su, avaj, svi naši novci odvezeni noću kamionima u Beograd! Baš. Ako su tršćanski i bečki trgovci svake večeri poslije zatvaranja svoj incasso trpali u vreće, ubacivali u kamione, otpremali u Knez Mihajlovu i dijelili prolaznicima. No to, ne znam zašto, ni onaj s najvećim domoljubnim busenom na prsima ne vjeruje.
No onda smo se, hvala bogu, riješili tih pljačkaša i dobili svoju državu, svoje osam puta veće dugove u milijardama dolara, svoju duplo veću administraciju od one preglomazne koja je servisirala bivšu zemlju, svoje banke potpuno u vlasništvu stranaca koji sada naše pare, s blagoslovom države i crkve, zaista kamionima odvoze u Trst i Beč, a da nam za to ne moraju prodati ni krpu s Ponte Rossa.
Valjda zadovoljni takvim aranžmanom direktne predaje para, otvorili su nam i hrpu svojih trgovina i poslali još više svoje robe u „naše“ trgovine. Ono malo kvalitetnih domaćih proizvoda završilo je, skupa s proizvođačima i pogonima, također u njihovim rukama. Pitanje glasi - pod uvjetom da se i ponašam kao kompletni idiot i ne gledam ni na kvalitetu, ni na cijenu - što je ostalo hrvatsko za kupit?
Dobro nešto je od te proizvodnje, uglavnom hrane, palo u krilo dvojici, trojici domaćih tajkuna koji sa svojim obiteljima sretno žive u zagorskim i podsljemenskim dvorcima. I sad bih ja trebala „kupovati hrvatsko“ da bi oni mogli još kupit i zlatne pipe za svojih 50 kupaonica? Ma znate što, boli me dupe koji se milijunaš bogati na meni. U stvari, ako mene pitate, najveće izglede ima Lu Či Šin, švercer iz okolice Šangaja.

since feeling is first

since feeling is first
who pays any attention
to the syntax of things
will never wholly kiss you;

wholly to be a fool
while Spring is in the world

my blood approves,
and kisses are a far better fate
than wisdom
lady i swear by all flowers. Don't cry
--the best gesture of my brain is less than
your eyelids' flutter which says

we are for eachother: then
laugh, leaning back in my arms
for life's not a paragraph

And death i think is no parenthesis

e.e. cummings

Svitanje

Možda kad svane bude neki bolji dan. Bio bi red