Predstavnik EBERD-a, Peter Sanfey, jučer je probušio vladin balončić o dvopostotnom rastu BDP-a u ovoj godini, izjavivši da ovdašnji BDP uopće neće rasti.
Danas Zavod za statistiku povećava naš BDP za 15,8 posto, uključujući u njega sivu ekonomiju i stambenu rentu. Da ne bi ušao u sivu statističku zonu, Zavod je to povećanje izvukao iz razdoblja 1995.-2005. kada još nije postojala obaveza usklađivanja sa statistikom EU.
Eto, što zna Sanfey što je BDP!
srijeda, siječnja 28, 2009
subota, siječnja 24, 2009
Pipl
Švrljajući nešto po netu, nabasala prije par dana na Pipl. I krenula tražit razne ljude koje nisam vidjela deset, dvadeset, pa i više godina. Primjerice, moje bivše simpatije i ljubavnici.
Jednoga nađoh u Južnoj Americi, bio neko vrijeme i viceministero za telekomunikacije, nije mi ništa jasno, diplomirao je psihologiju, pa onda savjetnik u nekoj globalnoj korporaciji, selio se iz grada u grad. Ustanovih da ima dvoje prekrasne djece, od kojih jedno živi i studira u Bologni. Zgođušan, k'o tata u mladim danima.
Drugi ex postao šef instituta, profesor na fakultetu, očito oženjen još istom curom koju je našao godinu dana nakon što smo se razišli („prva ljubav zaborava nema“) i još uvijek pasionirano odlaze u kino (potpisali peticiju „Volim kino“). Na fotografiji izgleda baš ko profa, i ne znam kud je nestao onaj najzgodniji frajer cijele gimnazije.
Treći ex baš nešto nije zastupljen, ali je zato njegova fotografija najveća, iako bi bilo bolje da je nema. On se, nakon jakog menadžerskog mjesta u medijima, tako lijepo snašao u privatizaciji da si je mogao priuštiti i jednog Moneta, a sada se dosađuje u bogataškoj dokolici i bavi „društveno korisnim radom“, podučava mlade novinare „pravom novinarstvu“.
Četvrti ex, je šef lijeve partije na jednom prekrasnom hrvatskom otoku (e taj je bio samo vino i gitare), član gradskog vijeća, upetljan u neke financijske malverzacije (bračni status nepoznat). Fotografije su tako sitne da se ne da prepoznati, ali vjerujem da se riješio onog Jezus looka. Petog exa nigdje nema, osim ako nije onaj u Kaliforniji s istim imenom i prezimenom, a nisam se uspjela nikako sjetit onih nekoliko prezimena između imena i zadnjeg prezimena (ali dobro pamtim temeljito poznavanje figura iz Kama sutre).
Onda sam krenula tražit rodbinu. Jednu djedovu sestru i njenog muža sam našla na groblju u Nanaimu, kod Vancuvera u Kanadi. Jedinog bratića s očeve strane našla sam u zatvoru u Lepoglavi, predsjednik sindikata zatvorskih radnika i šef mjesnog DVD društva, a prije par godina je bio i na nekoj lokalnoj HDZ-ovoj listi, no photo. Sestrična, vrlo živahna pravnica i tekvondašica je, saznala sam, u gradskom vijeću velikog primorskog grada prije par tjedana prešla iz ekstremno lijeve u jaku desničarsku stranku, u znak protesta protiv gradonačelnika koji nije htio javno polagati račune.
Otkrila sam i da je gospođa kod koje sam nakon gimnazije u Oxfordu provela ljeto kao au pair, čuvajući godinu i pol staru djevojčicu, umrla prije 12 godina ali da je u međuvremenu postala velika faca u psihijatriji, preselila u Winchester i postala šefica Psihijatrijske klinike. Izrodila s istim mužem još troje djece. Njezina kolegica i susjeda Rosemary danas živi u Londonu i netko joj je naslikao portret i stavio ga na Internet.
Što me je najviše obradovalo? Moja prelijepa londonska cimerica, Norvežanka Laila iz Trondheima, danas živi u Oslu, radi za neku veliku „zelenu“ međunarodnu kompaniju i još je uvijek udana za onog istog Engleza kojeg je upoznala i strasno ljubila dok smo dijelile sobu u hostelu.
Pa sad reci da Internet nije čudo!
Jednoga nađoh u Južnoj Americi, bio neko vrijeme i viceministero za telekomunikacije, nije mi ništa jasno, diplomirao je psihologiju, pa onda savjetnik u nekoj globalnoj korporaciji, selio se iz grada u grad. Ustanovih da ima dvoje prekrasne djece, od kojih jedno živi i studira u Bologni. Zgođušan, k'o tata u mladim danima.
Drugi ex postao šef instituta, profesor na fakultetu, očito oženjen još istom curom koju je našao godinu dana nakon što smo se razišli („prva ljubav zaborava nema“) i još uvijek pasionirano odlaze u kino (potpisali peticiju „Volim kino“). Na fotografiji izgleda baš ko profa, i ne znam kud je nestao onaj najzgodniji frajer cijele gimnazije.
Treći ex baš nešto nije zastupljen, ali je zato njegova fotografija najveća, iako bi bilo bolje da je nema. On se, nakon jakog menadžerskog mjesta u medijima, tako lijepo snašao u privatizaciji da si je mogao priuštiti i jednog Moneta, a sada se dosađuje u bogataškoj dokolici i bavi „društveno korisnim radom“, podučava mlade novinare „pravom novinarstvu“.
Četvrti ex, je šef lijeve partije na jednom prekrasnom hrvatskom otoku (e taj je bio samo vino i gitare), član gradskog vijeća, upetljan u neke financijske malverzacije (bračni status nepoznat). Fotografije su tako sitne da se ne da prepoznati, ali vjerujem da se riješio onog Jezus looka. Petog exa nigdje nema, osim ako nije onaj u Kaliforniji s istim imenom i prezimenom, a nisam se uspjela nikako sjetit onih nekoliko prezimena između imena i zadnjeg prezimena (ali dobro pamtim temeljito poznavanje figura iz Kama sutre).
Onda sam krenula tražit rodbinu. Jednu djedovu sestru i njenog muža sam našla na groblju u Nanaimu, kod Vancuvera u Kanadi. Jedinog bratića s očeve strane našla sam u zatvoru u Lepoglavi, predsjednik sindikata zatvorskih radnika i šef mjesnog DVD društva, a prije par godina je bio i na nekoj lokalnoj HDZ-ovoj listi, no photo. Sestrična, vrlo živahna pravnica i tekvondašica je, saznala sam, u gradskom vijeću velikog primorskog grada prije par tjedana prešla iz ekstremno lijeve u jaku desničarsku stranku, u znak protesta protiv gradonačelnika koji nije htio javno polagati račune.
Otkrila sam i da je gospođa kod koje sam nakon gimnazije u Oxfordu provela ljeto kao au pair, čuvajući godinu i pol staru djevojčicu, umrla prije 12 godina ali da je u međuvremenu postala velika faca u psihijatriji, preselila u Winchester i postala šefica Psihijatrijske klinike. Izrodila s istim mužem još troje djece. Njezina kolegica i susjeda Rosemary danas živi u Londonu i netko joj je naslikao portret i stavio ga na Internet.
Što me je najviše obradovalo? Moja prelijepa londonska cimerica, Norvežanka Laila iz Trondheima, danas živi u Oslu, radi za neku veliku „zelenu“ međunarodnu kompaniju i još je uvijek udana za onog istog Engleza kojeg je upoznala i strasno ljubila dok smo dijelile sobu u hostelu.
Pa sad reci da Internet nije čudo!
Ex (desno)
petak, siječnja 23, 2009
Tjedan zdrave hrane
Rita Pavone -
Il giornalino di
Gianburrasca, 1965.
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
jer povijest je pokazala
stručnjaci se kunu
da gladan narod ima sklonost
podizati bunu
i kad dobar apetit
na silu nam se guši
da mi se gladni bunimo
jer krulji nam u buši
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
buša koja krulji
potaknuta komplotom
uzrokuje klasnu borbu
s direktorom i drotom
kad će više juhica -
mašemo štemajzlom -
amo s našom papicom
sa pa pa pa-ra-daj-zom!!!!
tekst Lina Wertmüller
muzika Nino Rota
(prev/pril – kva)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)