Palica je iz raja izašla

Negdje oko pola noći zvoni telefon. Normalno. Sva usplahirena, Najbolja susjeda moli da provirim na stubište da vidim da li pas-zvijer još stoji pred vratima svog Napušenog gazde. Siroti student koji junioru daje instrukcije iz matematike, fizike, kemije, elektrotehnike (sve kulja do kulje) ne može izaći iz zgrade jer beštija kezi zube i prijeti da mu rastrga ono malo mesa sa studentskog kostura.
Susjedin muž, duša od čovjeka al' malo nagao, u gaćama, psuje sve po spisku Napušenom, zove mu mater u gradu pa psuje i nju i traži baseball palicu da ubije beštiju. I to čovjek koji svakog psa lutalicu dovodi kući, a najbolja susjeda ga onda nahrani i kad on nije doma pusti opet na ulicu! Raspaljen susjed navlači neke kratke hlače i traži palicu koju je Najbolja susjeda sakrila baš zbog njegova kratkog fitilja. "Pa daj si bar zakopčaj šlic!" govori susjeda ne bi li mu pažnju odvukla na drugu temu. "Ne zajebavaj sad sa šlicom, daj tu palicu!", pjeni se susjed.
Okrećem ključ (četiri puta) i silazim niz stepenice. Ja se pasa ne bojim otkako me je kao trogodišnje dijete jedan ugrizao. Zvijer se izgleda uspjela povući u stan Napušenog i tako spasiti glavu. Virim iz haustora ali vani nema nikoga osim kola Hitne pomoći. Vičem susjedi dva kata iznad da je "zrak čist". Student bojažljivo silazi pored mene, a za njim susjeda.
U tom trenutku pojavljuje se majka Napušenog. Nosi uzicu za psa i plače. Samo da susjed ne ubije Zvijer. Moli da se strpimo još malo: Napušeni sin, gospođa Napušena i njihovih pet pasa od kojih se, časna riječ, nitko nije oprao od prošlog ljeta, traže novu kuću negdje u Zagorju gdje nikome neće smetati njihovi 20-satni tehno tulumi, smrad trave i pasjih izmeta, pivske flaše i bljuvotine po stubištu.
Gospođa majka Napušenog, u nercu i sva sređena, plačući spominje teško bolesnog muža i njegova tri bypassa, koji vani u ponoć sjedi u autu i nije mu baš dobro. Kako mu i ne bi bilo slabo kad je ovo valjda stošesti put da mora sređivati budalaštine svog sina! Najbolja susjeda se i opet sažalila i smirila nesretnu ženu. A ova tiho, na prstima, prođe pored vrata svog Napušenog sina, sjedne u auto i ode. Nije mu ni pozvonila.