srijeda, veljače 25, 2009

subota, veljače 21, 2009

Pripravnik

Kad su nama ono uveli sretniji politički i ekonomski poredak, ni sanjali nismo kako sretan može biti. Evo, danas u Americi 90-godišnji Ian Thiermann odlazi ponovo na posao u obližnje samoposluživanje gdje ga plaćaju 10 dolara na sat. Jedan od onih Wall Street mađioničara, sada već čuveni Madoff, sredio je njegovu životnu ušteđevino od 700 tisuća dolara i, poslije 25 godina mirovine, prisilio ga da ponovno počne raditi.
Jedva čekam da navršim devedeset, kad samo pomislim kakva će mi se sve radna mjesta nuditi i s koliko ću volje ići na posao!

ponedjeljak, veljače 16, 2009

Bypass na minus tri

U ovome trenutku četvrtina Zagreba se smrzava ili bijedno grije uz priručne električne grijalice. Pukao magistralni cjevovod, potopio toplanu a direktori preporučuju „alternativne izvore energije“.
Koja vražja alternativa može biti osim struje? Mogu, recimo, za zagrijavanje otići bacat kamenje na Bandićev ured. Priključit se vatrogascima i izbacivati vodu iz postrojenja u toplani. Ili, ako su penzioneri, sjesti u ZET-ov tramvaj i vozit se s kraja na kraj linije. Mogu se, također, okupiti ispred Toplane u Zagorskoj i naložiti veliku logorsku vatru od računa za grijanje. Ili zavući pod poplun i demografski obnavljati Hrvatsku, no to je stvarno kratkotrajna mjera.
U cijeloj toj gunguli gradonačelnik izjavljuje da će u znak solidarnosti s građanima on „biti na nogama 24 sata“! Mislim da to nije dovoljno: prava solidarnost bi bila da on to vrijeme, dok njegovi dečki ne otklone kvar, provede na rukama.

četvrtak, veljače 12, 2009

srijeda, veljače 04, 2009

:)

Iz nekog sasvim nejasnog razlog danas ugrijalo sunce.
Idem ulicom sve s noge na nogu, u slušalicama mi štiklom daje takt Ms. Joplin, a ususret mi ide čovjek i smije se. Nas dvoje sami u cijeloj ulici, ni mačke na cesti, a on se smije. Pogledam bolje u facu da ga slučajno ne poznajem otkud, no velika nasmijana glava posve nepoznata. Pomislih, dali mu doktori slobodan dan, nije opasan za okolinu.
Kako je prišao bliže gleda u mene, vidim pogled sasvim priseban, no onaj osmijeh se baš razvukao od uha do uha. I meni došlo smiješno. Prođemo jedno pored drugog bez „dobar dan“, nasmijani, bogzna zašto.