http://download.live.com/writer
utorak, prosinca 22, 2009
A sada nešto praktično
http://download.live.com/writer
subota, prosinca 12, 2009
subota, studenoga 28, 2009
petak, studenoga 20, 2009
dobrodošla
kako god maglen, ipak je ovo naš grad, ako ne onime što pokazuje, onda bar onime što skriva
ponedjeljak, studenoga 09, 2009
Garden's secret
utorak, studenoga 03, 2009
utorak, listopada 27, 2009
slak i bršljan
Uvijek se iznova začudim svijetu modrih bršljana tako blizu
dvorišta praktičnih kuća i pakosti slakovih zvonaca što se
onim žilavim viticama spajaju u neku svoju logiku pa te samo
sapleću po ravnom.
-
ponedjeljak, listopada 19, 2009
Lavor s toplom vodom
Znaš kako ono zaboravno i nepomirljivo uvijek nosim naočale u ve izrezu? Dakle jutros sam napola iščašila rame jer su mi u trenutku odletjele pod krevet. No nije to. U cik zore smo se posvađali na pasmater zbog jednog limuna. Nije ni to. Zapravo i je. Kad je to to je li to preživljavanje ili životarenje? No oboje ima neke veze s teško savladivim problemima, a to uopće nije to. Hoću reći, kad je to to, onda je to ipak život. Dobar. Eto, to je to.
utorak, listopada 13, 2009
ponedjeljak, listopada 05, 2009
nedjelja, rujna 27, 2009
srijeda, rujna 16, 2009
utorak, rujna 01, 2009
Understanding Balkan
Nina Violić
-
četvrtak, kolovoza 06, 2009
Kartolina 2: Uloga žene srednjovjekuše
-
četvrtak, srpnja 16, 2009
Izbrisivi faktori
UNATOČ RECESIJI U SVIJETU
Kina zabilježila gospodarski rast od 7,9 posto
Godišnja stopa inflacije u Kini u drugom tromjesečju iznosila je 7,9 posto, naspram 6,1 posto u prvom tromjesečju, sve zahvaljujući velikim poticajima vlade.
Ekonomski razvoj u Kini gotovo da je jedini u cijelome svijetu u kojem se države suočavaju s teškom recesijom.
Kina očekuje u cijeloj godini ukupan rast od osam posto, ali kineska vlada ipak upozorava da preostaju mnogi ekonomski izazovi te dodaju kako ekonomski razvoj od travnja do lipnja ove godine ne može zamutiti probleme s kojima se suočavaju.
- Baza oporavka još je slaba. Stup rasta je nestabilan. Model oporavka nije u ravnoteži i stoga su još uvijek nesigurni i izbrisivi faktori u procesu oporavka - piše u izjavi Nacionalnog zavoda za statistiku.
U izjavi se dodaje kako je gradski BDP u Kini na razini od 11,2 posto naspram prijašnje godine, dok ruralni BDP iznosi 8,1 posto.
nedjelja, srpnja 12, 2009
Kartolina od strine
Drage moje Pe Že!
ponedjeljak, lipnja 29, 2009
nedjelja, lipnja 21, 2009
ponedjeljak, lipnja 15, 2009
ponedjeljak, lipnja 08, 2009
ena: u potrazi za (i)zgu(b)ljenim bojama :)))
...i jutarnje novine u sezoni kiša.
(prostim okom, još prostijim uhom):
Džezva i šalica na zadnjoj stranici: brejking njuz.
S terase betonske soc-grdosije, poludesno, poslije doručka trešti popularna glazba. Prezentacija posteljine samo što nije počela. Gosti su o iventu obaviješteni jučer po plažama, lecima s odgođenim djelovanjem (egzibit A: leci na tratini; egzibit B: leci u krošnjama crnike). Sada liječe friške opekline turbo-folkom i besplatnom kolom, zauzvrat spremni saznati sve što su oduvijek htjeli znati o antialergijskim svojstvima čiste runske vune. Svaki drugi na odlasku ostavlja tri čeka (prvo dospijeće 'tek u rujnu'; e, he, heee, gdje je još rujan!) i napušta poprište s polarnim jorganom na grbači.
Stranica 41-10: sport, kultura, spektakli; ljubavni horoskop.
Ravno dolje, narančast do koljena, tata poteznom mrežom briše tragove meča s teniskog terena. Dijete se po peti put baca na beton uz aut liniju: 'Voljo andare a spijađa!!!, Voljo andare a spijađa!!!'. Reš pečena mama pije kapučino kod iznajmljivača reketa. Iznajmljivač kul ko špricer. Galebovi kopaju po smeću.
Stranica 9-8: vanjska politika, ekonomija.
Ukoso slijeva, tim fitness animatora stiže na sekciju šumarka iznad plaže. Dvije-tri Mađarice, Slovenke i Čehinja spremne su 15 minuta skakati s instruktorom na acid rok iz bum boksa. Ostali vrišteći skaču u Mediteran kakav je nekada bio.
Stranica 7-2: s Pantovčaka, iz zemlje; crna kronika.
Susjeda sasvim slijeva, operna pjevačica u miru, doziva sestru, susjedu zdesna: 'Bi-seeeeeee-raaaaa, šta'š danas kuvaaaat?!!!!!'
'Filovanuuuu paprikuuuu!! Čim se Rade vrati s Hitne pomoćiiii!!!'
'A jeeeeeel?!! A šta je biiiiilo?!!!'
'A niiiišta, snaaaha opet imala slom žiiiivaca!! Šta nisi čuuuula?!!!'
'Neeee, ja spaaaavala ko zaklanaaa!! Ček da te nazoooovem!!!'
Dramska pauza; opet sport: zona, regija.
Na terenu ravno dolje, novi meč: tok-tok, tok-tok, tok-tok, tok-tok... pročitan skoro cijeli pasus. Pras!!! Grilje izlijeću iz štoka: 'A u vražju mater, od ovog tenisa nemrem ni oka sklopit!!! E, jel ima kave i za mene? E, daš mi sportske stranice? E, i daj donesi nešto za u kljun kad već ideš dolje!! E, uzet ću ja cijeli list dok se ne vratiš, možeeee...?!!! Il hoćeš da ti ostavim TV raspored...?!!!!'
(dalekozorom s unutarnjim uhom):
Veli Laganj i Mali Laganj nisko na horizontu. Oba ih more potopi kad se sjeti. Na Velom smokva, na Malom makija, pripeka, pristan za galebove.
I to je to. Jedrili smo do Laganja.
...
/ne mogu odoljeti; na Tubi napokon
osvanula prava verzija...
Conte: Una giornata al mare :)/
-
nedjelja, svibnja 31, 2009
Faktor Y
Uto stiže mladi vinar sa 100 litara žestice da uvali šogoru za primporedaju na Lučkom. Malo popričali i na brzaka se spremili, oni ukrcali žesticu (biska,medica i čista rakija, demižona komada tri), 10 staklenki Valterovog meda i trešnje, pa nas četvero otišli na ručak u obližnju trattoriu. Odmahali im oko tri i oni u nekoj koloni čudnih vozila zapalili za Zagreb, a mi natrag u dolinu jer je stigao mecanico di lago da obavi neke završne krojačke radove. Poslije pola ure popela se opet na trešnju (za večeru je'lte).
Oko pet krenula zalijevat tri dana žedan vrt, kad zove barba da donesem dolje „jedno tri diske da divlje svinje ne bi požrle seg krumpira“. Sakupim pet preostalih CD (dva s trešnje) i dolje u selo gdje me već čeka Pia sa svim solarnim lampama koje je počupala ispred kuće, batom, kolcima i špagom. Ošle na onu najdalju donju njivu gdje su svinje već sredile pola reda krumpira i postavile instalaciju od solarnih lampi, plastičnih vrećica i CD-ova, ne bi li odvratile nemani od naše omiljene zimske hrane. Predlagala sam da stavimo i neku tehno glazbu, to bi im sigurno uništilo volju za krumpirom, ali zbog blizine sela odustale smo od cjelovitog projekta.
Vratim se natrag i nastavim zalijevati cvijeće, MI je već namočio travu i voćke, kad zove mladi vinar da on danas ima Dan otvorenih vrata i ne bi li došli gore do njega u konobu. E, rekoh, ovo ćete bez mene. Meni danas već dosta i jela i pića. I sad sjela, kad s vrata cvili Bobi. Čeka svoje krokete i šmakose.
No sve to nije bitno. Here is the thing: oko četiri zvoni moj mobitel. Kaže ona poslala mail još prije dva mjeseca ali tek sad ustanovila da se vratio i da ga mi nismo dobile. Mali se već rita. Pet mjeseci! Dečko! I sad razbijaju glavu s imenom. Za curu su imali pet, šest a za dečka ništa. Rekoh, djeco pa imate nogometaša koliko hoćete! I sad stigla UZV slika i naša N. na firentinskom mostu s malim Y faktorom u prvom planu :)
petak, svibnja 22, 2009
doba trešanja
BBC News:
"U srijedu je u 97.godini umrla Maria Amelia Lopez, najstarija blogerica na svijetu. Počela je pisati blog prije dvije godine iz svojega doma u obalnom gradiću Muxiji u Galiciji."
***
Eto, chiki, chiki, u svibnju, nakon prvih trešanja! Zbilja se nadam da ćemo tako i mi. Ni dana ranije od Marije Amelije, koja je bila komad i pol i zato među prvima linkana kod Praktične žene. Kvantanamera i Vrijeme iz Sata u Sat doživjeli su to kao osobitu čast :)
Blogeri su radost moje starosti. Nisam znala da ima toliko dobrote na tom svijetu. - Maria Amelia Lopez
-
četvrtak, svibnja 21, 2009
srijeda, svibnja 20, 2009
nedjelja, svibnja 10, 2009
Čitačica u Humu
Evo i mene među polusvjesnima, i to s noćašnjim izvještajem taman pasent uz ove Cigane desno koji su zapravo Rusi iz Sibira.
Ergo, svadba u otmjenom hotelu za nepušače natjerala 78,16% svatova da cijelu noć provedu na vrlo prometnoj cesti koja je slučajno onuda prolazila, u društvu drugih čudnih spodoba: razni stranci lutali onuda tražeći centar grada, izlaz iz grada, slovensku granicu, skretanje za Samobor, skretanje za more, a par Talijana čak i skretanje za Beograd. Ljubazno smo se potrudili da svi skrenu.
Klinci na povratku s 'partyja' zastajali žicat cigarete, ali im se na kraju nije išlo doma jer su gospoda u svečanim toaletama i još svečanijim godinama bezočno liftovima švercala sve vrste pića, pečenja i kolača preko granica uklete ugostiteljske građevine na ulicu. Jer, draga moja, iznošenje je isto zabranjeno pa osoblje mora hitno na neki policijski tečaj ili će hotel morat nabavit pse za otkrivanje čaša i flaša u stražnjim džepovima i prasetine u večernjim torbicama. Ili zaključavat zgradu u vrijeme najavljeno na pozivnici pa tko ušo, ušo i nema majci van!
I uopće je kretanje ljudi u ovoj zemlji pretjerano liberalizirano! Kao da bi dobri stari Ausweis nekoga ubio?!
Ona dva zaštitara na ulazu zvala u centralu po pojačanje jer da im polako izmiču konci iz ruku. Odgovoreno im je da su za tu noć prebukirani jer da su svadbe zapušile pola grada i da će od ponedjeljka svi zaštitari morat na tečaj heklanja pa onda hecklerom po foajeu. Bit će garant manja šteta nego noćas. Tako će oni odsad s pušačkim svatovima, moj sokole! Zasad, u zoru su, čujem, oba zaštitara završila na praksitenu, a to nije fer. Ne bi smjeli uzimati opijate na radnom mjestu i ostavljat voki-tokije kojekuda da svatovi slušaju što se priča na centralnoj frekvenciji i ubacuju dvosmislene poruke sokol-dispečeru.
Sve u svemu, svadbe po novome traju do juhe. Onda se tulum seli na prometnicu, a bend unutra praši gluhoj baki, stricu s drvenom nogom i najstarijim uzvanicima koji su preminuli još od aperitiva ili su već bili mrtvi prije dolaska. (A, čuj! Morali smo ih svečano obući već u petak, danas smo grogi, a sutra su izbori!) . I konobarima, naravno, koji stoje besposleni (danas u rodjakovu hotelu, sutra u Kralja Zvonimira).
Jedna lijepa vijest: naši prijatelji zakleti nepušači još nas se uvijek nisu odrekli prisegom na Markovu trgu, nego su svesrdno pridonosili razvoju metoda švercanja svadbenih dobara na zrak sumnjive čistoće. Bilo je zgodnih scena sa štiklama na pomičnim stubama, jer kad smo svu janjetinu, odojka, salatu, šparoge, alfalfu, dingač, medicu, graševinu, žuju, Chivas i torte iznijeli na trotoar, u uglednu se građevinu svejedno stalno odlazilo na zahod (1. kat desno) tak da mislim da je na rad eskalatora nepušačkom hotelu otišlo struje ko shopping-centru u subotu i bivšu nedjelju zajedno. Očekujem koliko sutra kemijske zahode barem oko Esplanade i tih par boljih hotela.
Industrija svadbenih toaleta isto će se morat prilagodit novonastaloj situaciji i počet štancat svadbene maskirne uniforme, tople i načičkane komotnim tajnim džepovima. U suprotnom joj prijeti 78,16-postotni pad u druga dva kvartala tekuće fiskalne godine. Usput, ideju sam još noćas patentirala zatvaračem na polarnoj vinterici koju uvijek držim u gepeku, tak da se možeš uključiti tek u proizvodnju generika kad mi istakne patent na originalnu toalet-formulu.
Kao što vidiš, s najmanje troškova za strukturne prilagodbe i opet će proći industrija alkoholne pijače, posebno žestica. Ako mi, naime, u Zaboru ne prođe prijedlog o totalnoj prohibiciji odmah u prvom čitanju. Ali, ima nade. Pa bogamu, neće me valjda do prirodne smrti od posljedica pušenja trovat ta alkoholna isparavanja još danima poslije svadbe! Dok poženimo svu djecu koja su se sinoć postrojila na svadbi sa švercanjem i pucanjem uz granicu EU, ja ću postat žrtvom sekundarnog alkoholizma! Ako me sutra nakon objave izbornih rezultata na licu mjesta ne ubije infarkt.
subota, travnja 25, 2009
nedjelja, travnja 12, 2009
nedjelja, travnja 05, 2009
srijeda, travnja 01, 2009
nedjelja, ožujka 29, 2009
Earth Night i Mračak Maslačak
Draga Eli,
Glede na trnjansku vizualu, ja već pooduzimala sate po kući i sad svratih popraviti trovremenski taft između dviju mazgi za sestru Saru i Prljavog Harryja.
A u Trnju mrakača. Earth Hour pretvorio se u Earth Night i u zemaljskom mraku ne vidi se dobro čak ni kako hrču maslačci, evo pogledaj:
-
četvrtak, ožujka 12, 2009
Šljive
Na našoj „cisterni“ vjetar je rasjekao na komade veliki plastični prekrivač. „To ćemo zvat Franju iz osiguranja da poslika, buju vam platili štetu“, kaže barba i odmah dodaje „a onaj veliki komad bute mi dali, ću znjim pokrit drva.“
Prekjučer susjedi Vesni došao rovokopač napravit kanal za zidić do ceste. Eto odmah barbe na pregovore. Za petanest minuta dolazi gore k nama: „Imam tu poli vrta dvi lepe šljive, već su velike, ću vam ih dat pa bute imali šljiv za jesti. Već sam dogovoril dole s onim iz Žminja kaj je došel z rovokopačem, bu vam tu poli ceste napravil dve rupe, dole pri nami bu ih izvadil sa zemljom i prenesel gore. Niš posla, samo nek ih Valter zatrpa.“
Baš nezgodno, ali na tom mjestu gdje trebaju doći šljive stoji poveća hrpa granja obrezanog s barbinih loza preko ceste. „To bumo zapalili, ma bu odmah zgorelo“. Zapalili granje koje, kao slučajno, nije baš sasvim suho i stalno treba vilama prebacivati na sredinu, gdje vatra najbolje gori. Barba cijeli dan na nogama ne može ni stajati bez štapa, a kamoli da se razmahuje vilama. Pa se primismo vila. Vjetar nosi dim sad amo, sad tamo, uglavnom uvijek u oči. Kaže barba: „To će sad zgorit tik-tak, idem ja polako doma, noge me boliju.“ Mi ostadasmo kraj vatre još sat, dok nije ostao samo žar.
Jučer ujutro došao rovokopač napravio za pet minuta dvije rupetine u mokroj zemlji, otišao dolje po šljive, donio ih u komadu s korijenjem i zemljom i bacio u rupe. Popodne zapuhao ledeni vjetar, kad evo ti barbe. „Ne treba čekat Valtera, će se korenje posušit, dajte vi lopatu ćemo ih mi sami zakopat.“ Došli do rupa, MI s lopatom barata kao da mu je netko uvalio raketni bacač, barba se svakim zamahom hoće prevrniti na cestu i naravno tko će nego praktično žensko. Zemlja teška, puna kamenja, otpale mi ruke, plus propuhao me vjetar.
Nekako, uz muku i bez puno estetike, zatrpala šljive. Barba zadovoljan. Em je za litru vina dobio dvije rupe za smokve, em se riješio šljiva.
Tek kad sam krenula prema kući, s lopatom preko ramena, sjetim se da ja šljive uopće ne volim. Pojedem ih deset godišnje, uvrh glave.
nedjelja, ožujka 08, 2009
Ni veća, ni manja
...
I tebi, draga, i tebi :)
I Piji, Aureliji, meteorologinji s drugog brijega, mladoj mami iz vinograda i svim gospama s Vrha. Forza, cure!!!
Ena
( ...)
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe, ljubavi moja...
/J. Prevert/
-
četvrtak, ožujka 05, 2009
srijeda, veljače 25, 2009
subota, veljače 21, 2009
Pripravnik
Jedva čekam da navršim devedeset, kad samo pomislim kakva će mi se sve radna mjesta nuditi i s koliko ću volje ići na posao!
ponedjeljak, veljače 16, 2009
Bypass na minus tri
Koja vražja alternativa može biti osim struje? Mogu, recimo, za zagrijavanje otići bacat kamenje na Bandićev ured. Priključit se vatrogascima i izbacivati vodu iz postrojenja u toplani. Ili, ako su penzioneri, sjesti u ZET-ov tramvaj i vozit se s kraja na kraj linije. Mogu se, također, okupiti ispred Toplane u Zagorskoj i naložiti veliku logorsku vatru od računa za grijanje. Ili zavući pod poplun i demografski obnavljati Hrvatsku, no to je stvarno kratkotrajna mjera.
U cijeloj toj gunguli gradonačelnik izjavljuje da će u znak solidarnosti s građanima on „biti na nogama 24 sata“! Mislim da to nije dovoljno: prava solidarnost bi bila da on to vrijeme, dok njegovi dečki ne otklone kvar, provede na rukama.
četvrtak, veljače 12, 2009
srijeda, veljače 04, 2009
:)
Idem ulicom sve s noge na nogu, u slušalicama mi štiklom daje takt Ms. Joplin, a ususret mi ide čovjek i smije se. Nas dvoje sami u cijeloj ulici, ni mačke na cesti, a on se smije. Pogledam bolje u facu da ga slučajno ne poznajem otkud, no velika nasmijana glava posve nepoznata. Pomislih, dali mu doktori slobodan dan, nije opasan za okolinu.
Kako je prišao bliže gleda u mene, vidim pogled sasvim priseban, no onaj osmijeh se baš razvukao od uha do uha. I meni došlo smiješno. Prođemo jedno pored drugog bez „dobar dan“, nasmijani, bogzna zašto.
srijeda, siječnja 28, 2009
Bedepe
Danas Zavod za statistiku povećava naš BDP za 15,8 posto, uključujući u njega sivu ekonomiju i stambenu rentu. Da ne bi ušao u sivu statističku zonu, Zavod je to povećanje izvukao iz razdoblja 1995.-2005. kada još nije postojala obaveza usklađivanja sa statistikom EU.
Eto, što zna Sanfey što je BDP!
subota, siječnja 24, 2009
Pipl
Jednoga nađoh u Južnoj Americi, bio neko vrijeme i viceministero za telekomunikacije, nije mi ništa jasno, diplomirao je psihologiju, pa onda savjetnik u nekoj globalnoj korporaciji, selio se iz grada u grad. Ustanovih da ima dvoje prekrasne djece, od kojih jedno živi i studira u Bologni. Zgođušan, k'o tata u mladim danima.
Drugi ex postao šef instituta, profesor na fakultetu, očito oženjen još istom curom koju je našao godinu dana nakon što smo se razišli („prva ljubav zaborava nema“) i još uvijek pasionirano odlaze u kino (potpisali peticiju „Volim kino“). Na fotografiji izgleda baš ko profa, i ne znam kud je nestao onaj najzgodniji frajer cijele gimnazije.
Treći ex baš nešto nije zastupljen, ali je zato njegova fotografija najveća, iako bi bilo bolje da je nema. On se, nakon jakog menadžerskog mjesta u medijima, tako lijepo snašao u privatizaciji da si je mogao priuštiti i jednog Moneta, a sada se dosađuje u bogataškoj dokolici i bavi „društveno korisnim radom“, podučava mlade novinare „pravom novinarstvu“.
Četvrti ex, je šef lijeve partije na jednom prekrasnom hrvatskom otoku (e taj je bio samo vino i gitare), član gradskog vijeća, upetljan u neke financijske malverzacije (bračni status nepoznat). Fotografije su tako sitne da se ne da prepoznati, ali vjerujem da se riješio onog Jezus looka. Petog exa nigdje nema, osim ako nije onaj u Kaliforniji s istim imenom i prezimenom, a nisam se uspjela nikako sjetit onih nekoliko prezimena između imena i zadnjeg prezimena (ali dobro pamtim temeljito poznavanje figura iz Kama sutre).
Onda sam krenula tražit rodbinu. Jednu djedovu sestru i njenog muža sam našla na groblju u Nanaimu, kod Vancuvera u Kanadi. Jedinog bratića s očeve strane našla sam u zatvoru u Lepoglavi, predsjednik sindikata zatvorskih radnika i šef mjesnog DVD društva, a prije par godina je bio i na nekoj lokalnoj HDZ-ovoj listi, no photo. Sestrična, vrlo živahna pravnica i tekvondašica je, saznala sam, u gradskom vijeću velikog primorskog grada prije par tjedana prešla iz ekstremno lijeve u jaku desničarsku stranku, u znak protesta protiv gradonačelnika koji nije htio javno polagati račune.
Otkrila sam i da je gospođa kod koje sam nakon gimnazije u Oxfordu provela ljeto kao au pair, čuvajući godinu i pol staru djevojčicu, umrla prije 12 godina ali da je u međuvremenu postala velika faca u psihijatriji, preselila u Winchester i postala šefica Psihijatrijske klinike. Izrodila s istim mužem još troje djece. Njezina kolegica i susjeda Rosemary danas živi u Londonu i netko joj je naslikao portret i stavio ga na Internet.
Što me je najviše obradovalo? Moja prelijepa londonska cimerica, Norvežanka Laila iz Trondheima, danas živi u Oslu, radi za neku veliku „zelenu“ međunarodnu kompaniju i još je uvijek udana za onog istog Engleza kojeg je upoznala i strasno ljubila dok smo dijelile sobu u hostelu.
Pa sad reci da Internet nije čudo!
petak, siječnja 23, 2009
Tjedan zdrave hrane
Rita Pavone -
Il giornalino di
Gianburrasca, 1965.
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
jer povijest je pokazala
stručnjaci se kunu
da gladan narod ima sklonost
podizati bunu
i kad dobar apetit
na silu nam se guši
da mi se gladni bunimo
jer krulji nam u buši
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
buša koja krulji
potaknuta komplotom
uzrokuje klasnu borbu
s direktorom i drotom
kad će više juhica -
mašemo štemajzlom -
amo s našom papicom
sa pa pa pa-ra-daj-zom!!!!
tekst Lina Wertmüller
muzika Nino Rota
(prev/pril – kva)
srijeda, siječnja 21, 2009
subota, siječnja 17, 2009
srijeda, siječnja 14, 2009
uf-o, uf-o, NLO!!!
"...od tetke Paule za onu nesreću Hucka Finna,
u zvjezdolovu na srebrninu nizvodno do New Orleansa :)))"
Conte
"You are listening to Voice of St. Pete, Mo.
Prekidamo redoviti program tetka Paulinih pozdrava, želja i poruka radi izvanrednih vijesti: izravno s lica mjesta, naša leteća reporterka Ena
Kva(n). Ena?
'Na nebu iznad Missourija večeras je primijećen neidentificirani lebdeći objekt koji se spustio na blogspot Jacksonove ade, preko krova nastambe za purane provalio u kolibu čiča Twainove praktične žene i uključio gramofon, s kojeg je zatim do kasno u noć odjekivao sumnjiv džez tuđinskog, vjerojatno južnoeuropskog porijekla. Bljak! Tortura je trajala sve dok domaćica nije doprašila na friško otprašenoj metli i spremila cijeli taj provalnički projekt u svoje nadaleko poznate, nevidljive kantice za smeće. Mnogi se purani, međutim, još nisu oporavili od šoka, potišteni su, odbijaju hranu i potpuno su izgubili dar (ć)urlikanja.
- Gospa Twain, sumnjate li na koga? Usuđujete li se nagađati tko bi mogao doći na suludu ideju da provali u vašu kolibu i kontaminira sluh vaših purana tim stranim, jedva podnošljivim kokodakanjem?
- Paaaa.... imam nekih svojih sumnji. Ne želim tu sad nikoga izravno prozivati, ali ću u sebi ipak baciti dva, tri vu-du uroka na kokoške prvoosumnjičene: Kuga na tvoje kokoši, Kva!!! Još te jednom vidim u mojem dvorištu i bacit ću tvoju vu-du lutku svojim puranima na kljucanje, si čula!!!!
Lokalni hard core bluzeri tvrde da su se kroz zamućena stakla cockpita nepoznate lebdjelice u paničnom bijegu nazirala dva obrisa. Jedan je navodno pripadao duhu golemog Crnje, a drugi nekoj ženskoj sitnije građe i krupnije dobi, s provalničkom maskom na kratkovidnim očima. Analitičari nagađaju da je upravo problem s vidom skrivio ovo slijetanje na potpuno pogrešno blogmjesto, ali izražavaju nadu da ipak neće doći do razmjene nediplomatskih međuzvjezdanih nota.
Mole se svi WASP građani osim kvekera, da eventualna saznanja o kretanju sumnjivog dvojca odmah dojave najbližem KKK-blogu radi poduzimanja što efikasnije potjere. Uz najavu skorog uključivanja u izravni prijenos samog postupka linča (dejvida), uživo s lica mjesta za Voice of St. Pete, Mo., leteća reporterka Ena Kva(n). Eli?'
***
You've been listening to Voice of St.Pete's breaking news. Stay tuned!!!"
-
četvrtak, siječnja 08, 2009
Jedan guverner ne čini...
Kad već ne znamo gdje nam je glava, barem znamo gdje su nam pare.
ponedjeljak, siječnja 05, 2009
Bušmani
Još jedan Bush i svijet je na konju. Dok ne stigne Jeb, evo s interneta nekoliko juniorovih bušizama:
— “I know the human being and fish can coexist peacefully.” — September 2000, explaining his energy policies at an event in Michigan.
— “Rarely is the question asked, is our children learning?” — January 2000, during a campaign event in South Carolina.
— “They misunderestimated the compassion of our country. I think they misunderestimated the will and determination of the commander in chief, too.” — Sept. 26, 2001, in Langley, Va. Bush was referring to the terrorists who carried out the Sept. 11 attacks.
— “There’s no doubt in my mind, not one doubt in my mind, that we will fail.” — Oct. 4, 2001, in Washington. Bush was remarking on a back-to-work plan after the terrorist attacks.
— “There’s an old saying in Tennessee — I know it’s in Texas, probably in Tennessee — that says, fool me once, shame on — shame on you. Fool me — you can’t get fooled again.” — Sept. 17, 2002, in Nashville, Tenn.
— “Our enemies are innovative and resourceful, and so are we. They never stop thinking about new ways to harm our country and our people, and neither do we.” — Aug. 5, 2004, at the signing ceremony for a defense spending bill.
— “Too many good docs are getting out of business. Too many OB/GYNs aren’t able to practice their love with women all across this country.” — Sept. 6, 2004, at a rally in Poplar Bluff, Mo.
— “The fact that they purchased the machine meant somebody had to make the machine. And when somebody makes a machine, it means there’s jobs at the machine-making place.” — May 27, 2008, in Mesa, Ariz.
— “I remember meeting a mother of a child who was abducted by the North Koreans right here in the Oval Office.” — June 26, 2008, during a Rose Garden news briefing.
— “Throughout our history, the words of the Declaration have inspired immigrants from around the world to set sail to our shores. These immigrants have helped transform 13 small colonies into a great and growing nation of more than 300 people.” — July 4, 2008 in Virginia.