Bypass na minus tri

U ovome trenutku četvrtina Zagreba se smrzava ili bijedno grije uz priručne električne grijalice. Pukao magistralni cjevovod, potopio toplanu a direktori preporučuju „alternativne izvore energije“.
Koja vražja alternativa može biti osim struje? Mogu, recimo, za zagrijavanje otići bacat kamenje na Bandićev ured. Priključit se vatrogascima i izbacivati vodu iz postrojenja u toplani. Ili, ako su penzioneri, sjesti u ZET-ov tramvaj i vozit se s kraja na kraj linije. Mogu se, također, okupiti ispred Toplane u Zagorskoj i naložiti veliku logorsku vatru od računa za grijanje. Ili zavući pod poplun i demografski obnavljati Hrvatsku, no to je stvarno kratkotrajna mjera.
U cijeloj toj gunguli gradonačelnik izjavljuje da će u znak solidarnosti s građanima on „biti na nogama 24 sata“! Mislim da to nije dovoljno: prava solidarnost bi bila da on to vrijeme, dok njegovi dečki ne otklone kvar, provede na rukama.

By paso doble

:)

Iz nekog sasvim nejasnog razlog danas ugrijalo sunce.
Idem ulicom sve s noge na nogu, u slušalicama mi štiklom daje takt Ms. Joplin, a ususret mi ide čovjek i smije se. Nas dvoje sami u cijeloj ulici, ni mačke na cesti, a on se smije. Pogledam bolje u facu da ga slučajno ne poznajem otkud, no velika nasmijana glava posve nepoznata. Pomislih, dali mu doktori slobodan dan, nije opasan za okolinu.
Kako je prišao bliže gleda u mene, vidim pogled sasvim priseban, no onaj osmijeh se baš razvukao od uha do uha. I meni došlo smiješno. Prođemo jedno pored drugog bez „dobar dan“, nasmijani, bogzna zašto.