Najbolja susjeda i ja često razgovaramo o cvijeću. Njezin je balkon pravi mali botanički vrt. Ali to nije dovoljno. Svoju čežnju za pravim vrtom susjeda nadoknađuje nabavljajući sadnice za moj vrt ovdje u brdima.
Kad se poslije pet, šest tjedana vratim u Zagreb, susjeda me dočeka s nekoliko već pripremljenih novih lončića: divlje ruže, ivančice, crveni i bijeli božuri, jasmin, bijeli jorgovan…Čim ju kumica koja prodaje sadnice na trešnjevačkom placu spazi izdaleka odmah zaziva: „Dođite, dođite imam krasne….“ Imaju već dogovor za neke sadnice idućeg proljeća.
On na sve samo nezadovoljno šuti. Voli našu bezgranično suosjećajnu susjedu, njezinog buntovnog tinejdžera i susjeda uvijek spremnog da šakama riješi problem, ali meka srca kao zečji rep. Ne bi On ni u bunilu pristao voziti u prtljažniku neku biljku. Ali susjedu nema hrabrosti odbiti. Zahtijeva da se biljka zapakira kao da je virus ebole da se ne bi slučajno, ne dao bog, u transportu prevrnula.
Sve je to nekako uz potiho gunđanje prolazilo dok jednom, neoprezna kakva jesam, nisam lanula kako mi se sviđa japanska trešnja. Stvarno, kad cvjeta najraskošnije stablo koje postoji na zagrebačkim ulicama.
Uglavnom, da skratim priču, prije nekoliko dana pojavljuje se susjed i nosi u loncu japansku trešnju. Otprilike metar i pol visoka. Za njim ide junior i nosi još jednu: ta je već izrasla na dva i pol metra. On gleda u čudu. „Za ovo će vam trebati autobus!“ , smije se junior. „Nije bilo manje“, pravda se susjed.
Pokušavam racionalizirati situaciju. Kažem, stavit ćemo manju u prtljažnik a veću će nam već netko prevesti. Tko, pita on. Susjed kaže: „Ako nema tko, ja ću!“ Ne dolazi u obzir. Em kupio, em bi je još trebao i voziti. Sjetim se Piinog nećaka koji redovito kombijem razvozi svoje vino po zagrebačkim lokalima. „Ti ga pitaj“, kaže On, „ne dolazi u obzir da ja vozim stabla!“ Ni ono manje. Po nevolji Piin nećak je ovog vikenda na svadbi u Torinu. Idući vikend ima neki skup vinara. Pa poslije toga ide obić rodbinu u Bosni.
Trešnje sad stanuju na mom zagrebačkom balkonu. Susjeda ih zalijeva. Kako stvari stoje, dočekat će tamo i jesen. Ne smeta. Jedino me brine ona od dva i pol metra. Već je opasno blizu stropu.
33 komentara:
Pola crno, pol japanska trešnja. I mene isto brinu ona dva i pol metra :)))
@ena: nisam ni rekla, Piin nećak molio me da mu napišem tekst za reklamnu knjižicu o njegovom vinskom podrumu. I stalno govori:"Revanširat ću vam se!" A MI stalno odgovara:"Ma samo ne revanširat!" E sad ja nastupam i pitam: "Ti si se ono htio revanširat?" :)))
Nek se mali revanšira, nego što, ne mora ti se s balkona vidjeti da stanuješ na Trešnjevci. A jel to tebi u raju blago fali Vukovarska? :)))
@ena: mogla sam mislit da ćeš ti znat i kako izgledaju i gdje ih ima:))) ali najljepša je ona na uglu Nove ceste kad ideš prema Nami, možda i najstarija u gradu
imaš ih u šečerani bar 12 komada i najbolje su kad su poluzrele, fine kisele
Ja volim bijele šljive, a posebno one crvene 'ringlo' (renne-claude, daj zamisli) jer takvu jednu moj djed (!) bio posadio u našem trnacu na Bistrici. Imala niske rašlje u kojima sam prosjedila dane i dane kad sam bila mala. Sad onuda ide zaobilaznica... I preko njiva što su bile do trnaca (kukuruz i PŠENICA)... Je l' vama jasno da ja znam srpom prigrtati i vezati pšenicu? Znate li da sam noću stajala u prašini na vrh stroja za mlaćenje pšenice ('dreš')? Sada znate... Ne spominjite mi trešnje, ni šljive, niti kruške viljemovke. Od preživjelih voćaka, osobno poznam samo još jednu višnju.
Tek sad primijetih: kaj to čitaš knjigu o podmićenim žemljama?
@prvi: japanske? Pa nisam ni znala da su jestive. Tamo one naše trešnjevačke popadaju po zemlji, nitko ih ne bere. Kako napreduje iznajmljivanje onog tvrđeg dijela kauča?
dobro si rekla - uklet - nema druge nego odaščat jedan čošak i presvuč filtericom
@ena: jest od Babilona naovamo. ostala mi ovdje pa tek sad nastavljam. ja se u pšenicu ništa ne razumijem a tamo sam se rodila. moj je ujak po kazni vodio mlin u Trnavi pa su me kad sam imala 4-5 godina slali tamo busom ko paket (znaš ono predaju te vozaču) i onda sam se sanjkala niz brdo pšenice. Još pamtim miris pšenice
Ne samo da je tvrđi, nego ima i ono udubljenje za razvalit bubrege!
e kao što znaš, Prvi ne zna, moj ćale je bio stolar. I napravio on nama kauč. Hrastovo drvo, iz Njemačke naručen skupocjen štof nešto čudesno kao svila, crveno zagasito sve s paunovima i egzotičnim biljakama. Preživio poplavu u Zagrebu i mog starog. kud smo selili tu i on. Moja mati je na njemu spavala sve do prije koju godinu. a onda me izdaleka pita:znaš kauč propao osipa se ono iznutra ja bih njega dala nekome. Ja kažem: pa daj (al žao mi). A ona će na to: "Ma ja sam ga već dala samo sam mislili da će tebi bit žao pa sam onako izdaleka krenula!"
Je, tak su i na rapskom tavanu sve do lani stanovali oni prabakini bračni kreveti na brso razmicanje, već sam ih se bila počela bojati. Pa došao Mali s klipanima i riješli me toga. A sad mi fale nahtkasli. Ma, nikad dobro! :))) Ajd, za 15 min sam doma...
Jest, ako ne zapneš u noćnom prometu s policijotima. Ako te privedu u Heinzlovu šalji SMS da mogu nazvat kakvog advokata pa ić spavat
Pandura, začudo, ni od korova, a promet živahaniji nego obično. Došlo ljeto.
Eva zahvaljuje, svi zajednički listali, ali pod mojim nadzorom da se ne ošteti. Zaključak: osim preloma, sjajno i po današnjim mjerilima, istodobno smjelije, provokativnije i - nimalo prljavo ni žuto. Novine i pol!
Pivce?
@ena: ma nije važno, meni te novine ostale u hrpi onih pjesama i slika u nekom zabačenom fasciklu. Što ću čuvat ko da imam kome ostavit i ko da bi to nekoga još zanimalo. Mogu ih slobodno zadržat
pa kad čovjek gleda komu bi ostavio svoj rad u novinama, Eva i Janko su sjajan izbor, vjerojatno najbolji. Bile se malo ražišle oko naslova za Lustiga. Ona htjela ublažit verziju koju joj je stari zapravo servirao ('Uspio sam jer je redatelj vjetrova rata bio ludo zaljubljen u mene') ali urednik sam to vratio. I Evac da će popizdit, ali ju Janko razuvjerio: il stisnut il prdnut. I tako se nas troje (ma četvero, šta ćemo se lagat) profesionalno naadopunjujemo ko u priči, gdje su i ti klinci bili cijeloga mog života, nego one Pile i Rašpe...
I da samo vidiš kako taj naslov pobjedonosno vrišti nasred novina i portala. Kao Sunce. Stari sto posto zadovoljan, znam ga je :)
ena: Ustvari, samom činjenicom da su ga oni pregledali taj primjerak je opravdao razlog čuvanja. Sad ga mogu i bacit u koš. Vidjela intervju na webu. Odlično, i svakako za novine koje čovjek želi kupit
Ovo ću pokazati Evi. Hvala.
@ena: bio susjed Valter večeras i donio mi vreću tek ubranih prekrasnih lisičarki. Mirišu na šumu, divota!
Zelenim od zavisti. I krećem doma! Ak buš budna, čitamo se, ak ideš spat - laku noć :)))
Ajoooj, GDje je tu poanta? Ispod žuje - nije...
@ena: Fatalna griješjka! Obukla pidžamen i zaspala u pozi Bika koji sjedi. Otvorim oči, ono se sunce najavljuje iza Učke! Stvarno GDje?
@Biče Koji Spavaš Sjedeći!
Evo je high noon, a izvjesni ljudi koje znaš bauljaju kuhinjom u spavaćici, tek probuđeni. E, jesam se naspavala, napokon!
Love Tvoja
Večernja Zvijezda Koja Spava Svakog Drugog Uštapa (Ako)
@ena: Dobro jutro, Večernja Zvijezdo! Ne kaže se (Ako) nego (Ali):))). Ja se spremam iz sjedećeg položaja bacit u jureći i stuštit dolje u selo. Žena Koja Kuha spremila ručak točno u 13.00. Poglavica Gornjeg Dola i Poglavica Donjeg Dola su u obližnjem selu i dojahat će za koju minutu. Šaljem dimne signale za sat, dva. Haugh!
@VZKSSDU: BKS više ne može sjedit koliko se prejeo, pa sad stoji. Vani udario zvizdan pa se svi posakrivali u kuće, samo mačke šetaju kroz travu do samoposluživanja pred našim vratima. Jel i u metropoli vruće?
Toplo jest, ali nije lomača kakvu su nabrijavali jučer po medijima. *ebat ga, sad radimo žutilo i od vremenske prognoze, što je sljedeće? Vakula u kupaćima na kraju prvog dnevnika? Ajd, do rudnika, još pišem nonu Mariju :)
@ena: jep, čujemo se
ISPRAVAK KRIVOG NAVODA: Vani opičilo, u autu pećnica, klima ne stigne ni uhvatiti od kraja do kraja avenije. U rudniku planina, zbrisala je u žaru popodneva pa kome dobro, dobro... ----
šifra: reš patka (sa slatkom glazurom)
Umro Sydney Pollack. Provjeri, molim te kako su Redford i Beatty, dišu li, imaju li još puls? Pasmaterrrrr i kubi i africi i svemu po spisku! To je sve zato što sam pustila strujni udar da mi ugasi ona zadnja dva dana travnja i ostala Caru dužna ovogodišnji porez. Ako to ipak probije, aaaajme... Neće valjda na blog.
@ena: čula za Pollacka još jutros on je dugo bolovao. Za onu dvojicu ne brini ti su Newmanove fele, doživjet će stotu.
@ena: provjerila Redforda: upravo će ga proglasiti dr. umjetnosti. Dva filma radi jedan će bit 2009. a drugi 2010. Beatty snima dokumentarce, producira i čuva djecu, najmlađa Ella ima 8 godina. Vozi je u školu.
Baš ono što sam od obojice očekivala, mirna se pobuna smirila u radu, a divlja u ljubavi. Fascinated, drugovi džentlmeni :)
Objavi komentar