Uvijek se iznova začudim svijetu modrih bršljana tako blizu dvorišta praktičnih kuća i pakosti slakovih zvonaca što se onim žilavim viticama spajaju u neku svoju logiku pa te samo sapleću po ravnom.
Znaš kako ono zaboravno i nepomirljivo uvijek nosim naočale u ve izrezu? Dakle jutros sam napola iščašila rame jer su mi u trenutku odletjele pod krevet. No nije to. U cik zore smo se posvađali na pasmater zbog jednog limuna. Nije ni to. Zapravo i je. Kad je to to je li to preživljavanje ili životarenje? No oboje ima neke veze s teško savladivim problemima, a to uopće nije to. Hoću reći, kad je to to, onda je to ipak život. Dobar. Eto, to je to.