@eva@ena: nema druge nego stat jedni uz druge, kao ono kad se u nogometu pucaju penali. Vi niste ništa krive, odigrale ste najbolje što se moglo. Važno je znati da i kad stvari izgledaju crne kao noć, uvijek se nešto dogodi što ih na kraju okrene u neočekivano bolje. @prvi: majstore, brk možda ne laže, al može i on pogriješit.
Ovdje tiha misa, samo mi pišti faks. Svakih 5 sekundi 'piii..'... Nitko ne mari da ga ugasi. Idem po pivo :) @Eva: Nekako ćemo pregurat ovih par dana, cijeli je štos u tome da stvari krenu u nekom smjeru. Bilo kojem... :)
Sve dosad sastanci, a sad još treba napraviti i novine. Ne želiš znati kako izgledaju stranice koje su upravo stigle. Nagovještaji nekih sitnih pomaka, ali bez potvrde barem do sutra u podne.
Evo ja konačno ispratila zadnje posjetioce, zalila vrt koji se guši u raspucanoj zemlji i 45 minuta pregovarala sa susjedom u Zagrebu o ugradnji cijevi u dimnjake i nabavci novog bojlera. Znam da je gužva no javi se kad stigneš
Grmi i sijeva sve na suho. Mrčilo se i pucalo, no ja ću svejednako morat zalijevat. Idem sad sredit glavu jer izgleda ko buket dekorativnog peršina a sutra se spuštam u grad. Javim se nakon što prokuham mozak.
OK. Inače,odluka odgođena do utorka, Upravu ušinulo u leđima (he-he). Tebam ključnu informaciju: koliko je godina naš ex-projekt bio u sastavu Oldinga prije razlaza? Ispada da je to bitan podatak. Čujemo se poslije, tu, a po potrebi i tamo, jer noćas je peta noć... Dnevnik, tjednik ili ništa, mi, kao što vidiš, svejedno izlazimo. Nastavimo li tako, porodit ćemo novi žanr - cajtung apsurda :)
E sad me ubij, morala bih u Zagrebu pogledat u ugovor. Jel godinu, dvije ili koji mjesec više. Znam samo da sam imala ugovor na dvije plus dvije godine i da on nije ostvaren do kraja. Zašto je to bitno?
Bože, pa to nije za ljude! To nije rudnik, to je zatvor. Drž se. Nek je makar peta noć i sutra freitag. Počela gledat "Hotel Ruandu" pa nisam mogla prestat. Stalno mi je dosad promicao.
Buon giorno i tebi, draga, što jedriš bez vjetra prema svitanju. Odoh dalje tražit izmišljene zločinačke umove, jer mi je ovih stvarnih za ovaj tjedan dosta :)
Pa dobro, gdje si ti? Još uvijek down town Buzet, city girl? A ovdje od jutra kiša i sparina plus sav onaj umor od cijeloga tjedna... Probudila se zapravo samo za ručak (i hvala bogu na punjenim paprikama, napraviš lončinu za tri dana kad su ovakve frke, pa ti barem kuhanje nije za vratom). Oko Dnevnika sve to napokon popustilo i krenula neka svježina, i vani i u glavi, pa prošetah malo po kvartu. I znaš, čini mi se da se napokon, napokon!, sve prevalilo preko one točke u kojoj mi se živo zdravo fućka, pa izgleda kao da su i život, i mir, pa i sreća (?!) samo stvar odluke :)))
Kod mene sprešetavaju razni gosti, mi nemamo sreće s kišom pa sma sinoć po mraku još zalijevala, jutros me probudila susjedova unučad navalila skakat u Lago, maloprije ošla, vraćaju se popodne, a ja bih sad trebala napravit ribu na roštilju za nas dvoje jer smo se, hvala bogu, danas uspjeli otet Pii. Popodne je naime neka fešta u susjednom selu ali meni se ne da ići pa se pokušavamo izvući, iako smo bili obećali. Malo se oblači možda sutra ipak kapne koja kap. U pravu si, osim zdravlja malo što je vrijedno žderanja a pogotovo stvari na koje nismo mogli utjecati.
Ma, jašta! Nego, vidim da Lago služi svojoj pravoj svrsi - susjedovoj djeci. Divno ih je vidjeti. Ja obavila što je bilo za obavit pa sjela za pivo, na rubu neke pjesme za koju nisam sigurna da se piše riječima. Mi kojima su riječi profesija dobro im znamo pravu prirodu, vještinu da se preruše u srce, lice, ruke, noge, nož... sve ono što nisu, ali jednako djeluju - kose...
E sad ću ti u tom ime stavit još jednog Cummingsa. Za bypass jer od vrućine (još i roštilj) ne mogu ništa drugo pisati. I meni ih je drago vidjet, žive tu već tri godine ali i dalje međusobno pričaju na engleskom. Uz to uče u školi i talijanski, di ćeš bolje
32 komentara:
Svanuo jeste, no brku mu bi se reklo da je bolje da ga nije bilo
nu, ni dvije riječi napisat a da nema neke brljave - "po brku"
Dok sviće, dobro je.
I ja kažem, ali utroba je i dalje stisnuta.
@eva@ena: nema druge nego stat jedni uz druge, kao ono kad se u nogometu pucaju penali. Vi niste ništa krive, odigrale ste najbolje što se moglo. Važno je znati da i kad stvari izgledaju crne kao noć, uvijek se nešto dogodi što ih na kraju okrene u neočekivano bolje.
@prvi: majstore, brk možda ne laže, al može i on pogriješit.
Ovdje tiha misa, samo mi pišti faks. Svakih 5 sekundi 'piii..'... Nitko ne mari da ga ugasi. Idem po pivo :)
@Eva: Nekako ćemo pregurat ovih par dana, cijeli je štos u tome da stvari krenu u nekom smjeru. Bilo kojem... :)
Sve dosad sastanci, a sad još treba napraviti i novine. Ne želiš znati kako izgledaju stranice koje su upravo stigle.
Nagovještaji nekih sitnih pomaka, ali bez potvrde barem do sutra u podne.
Evo ja konačno ispratila zadnje posjetioce, zalila vrt koji se guši u raspucanoj zemlji i 45 minuta pregovarala sa susjedom u Zagrebu o ugradnji cijevi u dimnjake i nabavci novog bojlera. Znam da je gužva no javi se kad stigneš
evo je ponoć, gužva nesnosna, doma sam tek oko jedan, prije ne stignem ni zucnut. Ak zaspiš, čeka te ujutro carska poruka.
Stigoh, pa svrati ako si budna. Ak ne, a domani... :)
Još sam budna. Otrovala se već cigaretama. Idem po pivo da sperem taj nikotin :)
OK, pa se čujemo sutra... :)
A domani. Držim fige :)
Ajd. Odoh na taj razgovor pred streljačkim vodom.
Javi se poslije
Komesarka upravo razgovara s marketingom, redakcija još nije došla na red. Poruka u boci...
Samo ukratko, jer se nakupilo brdo posla dok sam sastančila: so far, so good. Javim se od doma.
Tek sada krećem. Javim se s laku noć, ali nemoj me čekati, kasno je.
Ok, čujemo se. A domani
Sleep tight :)
Grmi i sijeva sve na suho. Mrčilo se i pucalo, no ja ću svejednako morat zalijevat. Idem sad sredit glavu jer izgleda ko buket dekorativnog peršina a sutra se spuštam u grad. Javim se nakon što prokuham mozak.
OK. Inače,odluka odgođena do utorka, Upravu ušinulo u leđima (he-he). Tebam ključnu informaciju: koliko je godina naš ex-projekt bio u sastavu Oldinga prije razlaza? Ispada da je to bitan podatak.
Čujemo se poslije, tu, a po potrebi i tamo, jer noćas je peta noć... Dnevnik, tjednik ili ništa, mi, kao što vidiš, svejedno izlazimo. Nastavimo li tako, porodit ćemo novi žanr - cajtung apsurda :)
E sad me ubij, morala bih u Zagrebu pogledat u ugovor. Jel godinu, dvije ili koji mjesec više. Znam samo da sam imala ugovor na dvije plus dvije godine i da on nije ostvaren do kraja. Zašto je to bitno?
Odgovor u boci.
Buona notte, my lady, kasno je, a magazin još nisam ni načela. Valjda će do zore biti gotovo :)
Bože, pa to nije za ljude! To nije rudnik, to je zatvor. Drž se. Nek je makar peta noć i sutra freitag.
Počela gledat "Hotel Ruandu" pa nisam mogla prestat. Stalno mi je dosad promicao.
Ovo će danas minimum do pet ujutro. Svi su u bedu, jedva dišu, a kamoli još i pisati.. Jest to teško, majku mu, ovo im zbilja ne mogu zamjeriti. Ajd..
Buon giorno i tebi, draga, što jedriš bez vjetra prema svitanju. Odoh dalje tražit izmišljene zločinačke umove, jer mi je ovih stvarnih za ovaj tjedan dosta :)
Pa dobro, gdje si ti? Još uvijek down town Buzet, city girl?
A ovdje od jutra kiša i sparina plus sav onaj umor od cijeloga tjedna... Probudila se zapravo samo za ručak (i hvala bogu na punjenim paprikama, napraviš lončinu za tri dana kad su ovakve frke, pa ti barem kuhanje nije za vratom).
Oko Dnevnika sve to napokon popustilo i krenula neka svježina, i vani i u glavi, pa prošetah malo po kvartu. I znaš, čini mi se da se napokon, napokon!, sve prevalilo preko one točke u kojoj mi se živo zdravo fućka, pa izgleda kao da su i život, i mir, pa i sreća (?!) samo stvar odluke :)))
Kod mene sprešetavaju razni gosti, mi nemamo sreće s kišom pa sma sinoć po mraku još zalijevala, jutros me probudila susjedova unučad navalila skakat u Lago, maloprije ošla, vraćaju se popodne, a ja bih sad trebala napravit ribu na roštilju za nas dvoje jer smo se, hvala bogu, danas uspjeli otet Pii. Popodne je naime neka fešta u susjednom selu ali meni se ne da ići pa se pokušavamo izvući, iako smo bili obećali. Malo se oblači možda sutra ipak kapne koja kap. U pravu si, osim zdravlja malo što je vrijedno žderanja a pogotovo stvari na koje nismo mogli utjecati.
Ma, jašta!
Nego, vidim da Lago služi svojoj pravoj svrsi - susjedovoj djeci. Divno ih je vidjeti.
Ja obavila što je bilo za obavit pa sjela za pivo, na rubu neke pjesme za koju nisam sigurna da se piše riječima. Mi kojima su riječi profesija dobro im znamo pravu prirodu, vještinu da se preruše u srce, lice, ruke, noge, nož... sve ono što nisu, ali jednako djeluju - kose...
E sad ću ti u tom ime stavit još jednog Cummingsa. Za bypass jer od vrućine (još i roštilj) ne mogu ništa drugo pisati. I meni ih je drago vidjet, žive tu već tri godine ali i dalje međusobno pričaju na engleskom. Uz to uče u školi i talijanski, di ćeš bolje
Objavi komentar