Ribič

U sjeni zadnjih sunčevih zraka
On šutke peca uz rub mraka
Na licu bora duboka, teška
Ko neka čudna vrsta smiješka

Prolazi plažom ubojica -
Velike oči sred dječjeg lica
Dva oka puna strašnih snova
Dječaka žednog izazova

Pa reče starom: Daj mi hljeba
Žuri mi se a jesti trebam,
Pa reče starom: Daj mi vina,
Silna je žeđ u asasina.

Ribič ne diže pogled ni trena
ne osvrće se preko ramena
već toči vino i kruh vadi
za tog što pati od žeđi i gladi

Ali trenutak pun topline
Ubrzo potom u vjetar mine
U smiraj svjetla što se sluti
Ribič i dalje peca i šuti

Samo mu sunce u sjenku dugu
Upleće neku novu tugu
Dvorišnu igru travanjskih sjena
Oživljenu sred uspomena

Dojahaše i dva drota
Naoružana dva policijota
Pitati starca tihog lica
Je l' tuda prošao ubojica

Ali u sjeni zadnjih zraka
On šutke peca uz rub mraka
Na licu bora duboka, teška
Ko neka čudna vrsta smiješka /prev:q/

De Andre: Ribič/