Predstavnik EBERD-a, Peter Sanfey, jučer je probušio vladin balončić o dvopostotnom rastu BDP-a u ovoj godini, izjavivši da ovdašnji BDP uopće neće rasti.
Danas Zavod za statistiku povećava naš BDP za 15,8 posto, uključujući u njega sivu ekonomiju i stambenu rentu. Da ne bi ušao u sivu statističku zonu, Zavod je to povećanje izvukao iz razdoblja 1995.-2005. kada još nije postojala obaveza usklađivanja sa statistikom EU.
Eto, što zna Sanfey što je BDP!
srijeda, siječnja 28, 2009
subota, siječnja 24, 2009
Pipl
Švrljajući nešto po netu, nabasala prije par dana na Pipl. I krenula tražit razne ljude koje nisam vidjela deset, dvadeset, pa i više godina. Primjerice, moje bivše simpatije i ljubavnici.
Jednoga nađoh u Južnoj Americi, bio neko vrijeme i viceministero za telekomunikacije, nije mi ništa jasno, diplomirao je psihologiju, pa onda savjetnik u nekoj globalnoj korporaciji, selio se iz grada u grad. Ustanovih da ima dvoje prekrasne djece, od kojih jedno živi i studira u Bologni. Zgođušan, k'o tata u mladim danima.
Drugi ex postao šef instituta, profesor na fakultetu, očito oženjen još istom curom koju je našao godinu dana nakon što smo se razišli („prva ljubav zaborava nema“) i još uvijek pasionirano odlaze u kino (potpisali peticiju „Volim kino“). Na fotografiji izgleda baš ko profa, i ne znam kud je nestao onaj najzgodniji frajer cijele gimnazije.
Treći ex baš nešto nije zastupljen, ali je zato njegova fotografija najveća, iako bi bilo bolje da je nema. On se, nakon jakog menadžerskog mjesta u medijima, tako lijepo snašao u privatizaciji da si je mogao priuštiti i jednog Moneta, a sada se dosađuje u bogataškoj dokolici i bavi „društveno korisnim radom“, podučava mlade novinare „pravom novinarstvu“.
Četvrti ex, je šef lijeve partije na jednom prekrasnom hrvatskom otoku (e taj je bio samo vino i gitare), član gradskog vijeća, upetljan u neke financijske malverzacije (bračni status nepoznat). Fotografije su tako sitne da se ne da prepoznati, ali vjerujem da se riješio onog Jezus looka. Petog exa nigdje nema, osim ako nije onaj u Kaliforniji s istim imenom i prezimenom, a nisam se uspjela nikako sjetit onih nekoliko prezimena između imena i zadnjeg prezimena (ali dobro pamtim temeljito poznavanje figura iz Kama sutre).
Onda sam krenula tražit rodbinu. Jednu djedovu sestru i njenog muža sam našla na groblju u Nanaimu, kod Vancuvera u Kanadi. Jedinog bratića s očeve strane našla sam u zatvoru u Lepoglavi, predsjednik sindikata zatvorskih radnika i šef mjesnog DVD društva, a prije par godina je bio i na nekoj lokalnoj HDZ-ovoj listi, no photo. Sestrična, vrlo živahna pravnica i tekvondašica je, saznala sam, u gradskom vijeću velikog primorskog grada prije par tjedana prešla iz ekstremno lijeve u jaku desničarsku stranku, u znak protesta protiv gradonačelnika koji nije htio javno polagati račune.
Otkrila sam i da je gospođa kod koje sam nakon gimnazije u Oxfordu provela ljeto kao au pair, čuvajući godinu i pol staru djevojčicu, umrla prije 12 godina ali da je u međuvremenu postala velika faca u psihijatriji, preselila u Winchester i postala šefica Psihijatrijske klinike. Izrodila s istim mužem još troje djece. Njezina kolegica i susjeda Rosemary danas živi u Londonu i netko joj je naslikao portret i stavio ga na Internet.
Što me je najviše obradovalo? Moja prelijepa londonska cimerica, Norvežanka Laila iz Trondheima, danas živi u Oslu, radi za neku veliku „zelenu“ međunarodnu kompaniju i još je uvijek udana za onog istog Engleza kojeg je upoznala i strasno ljubila dok smo dijelile sobu u hostelu.
Pa sad reci da Internet nije čudo!
Jednoga nađoh u Južnoj Americi, bio neko vrijeme i viceministero za telekomunikacije, nije mi ništa jasno, diplomirao je psihologiju, pa onda savjetnik u nekoj globalnoj korporaciji, selio se iz grada u grad. Ustanovih da ima dvoje prekrasne djece, od kojih jedno živi i studira u Bologni. Zgođušan, k'o tata u mladim danima.
Drugi ex postao šef instituta, profesor na fakultetu, očito oženjen još istom curom koju je našao godinu dana nakon što smo se razišli („prva ljubav zaborava nema“) i još uvijek pasionirano odlaze u kino (potpisali peticiju „Volim kino“). Na fotografiji izgleda baš ko profa, i ne znam kud je nestao onaj najzgodniji frajer cijele gimnazije.
Treći ex baš nešto nije zastupljen, ali je zato njegova fotografija najveća, iako bi bilo bolje da je nema. On se, nakon jakog menadžerskog mjesta u medijima, tako lijepo snašao u privatizaciji da si je mogao priuštiti i jednog Moneta, a sada se dosađuje u bogataškoj dokolici i bavi „društveno korisnim radom“, podučava mlade novinare „pravom novinarstvu“.
Četvrti ex, je šef lijeve partije na jednom prekrasnom hrvatskom otoku (e taj je bio samo vino i gitare), član gradskog vijeća, upetljan u neke financijske malverzacije (bračni status nepoznat). Fotografije su tako sitne da se ne da prepoznati, ali vjerujem da se riješio onog Jezus looka. Petog exa nigdje nema, osim ako nije onaj u Kaliforniji s istim imenom i prezimenom, a nisam se uspjela nikako sjetit onih nekoliko prezimena između imena i zadnjeg prezimena (ali dobro pamtim temeljito poznavanje figura iz Kama sutre).
Onda sam krenula tražit rodbinu. Jednu djedovu sestru i njenog muža sam našla na groblju u Nanaimu, kod Vancuvera u Kanadi. Jedinog bratića s očeve strane našla sam u zatvoru u Lepoglavi, predsjednik sindikata zatvorskih radnika i šef mjesnog DVD društva, a prije par godina je bio i na nekoj lokalnoj HDZ-ovoj listi, no photo. Sestrična, vrlo živahna pravnica i tekvondašica je, saznala sam, u gradskom vijeću velikog primorskog grada prije par tjedana prešla iz ekstremno lijeve u jaku desničarsku stranku, u znak protesta protiv gradonačelnika koji nije htio javno polagati račune.
Otkrila sam i da je gospođa kod koje sam nakon gimnazije u Oxfordu provela ljeto kao au pair, čuvajući godinu i pol staru djevojčicu, umrla prije 12 godina ali da je u međuvremenu postala velika faca u psihijatriji, preselila u Winchester i postala šefica Psihijatrijske klinike. Izrodila s istim mužem još troje djece. Njezina kolegica i susjeda Rosemary danas živi u Londonu i netko joj je naslikao portret i stavio ga na Internet.
Što me je najviše obradovalo? Moja prelijepa londonska cimerica, Norvežanka Laila iz Trondheima, danas živi u Oslu, radi za neku veliku „zelenu“ međunarodnu kompaniju i još je uvijek udana za onog istog Engleza kojeg je upoznala i strasno ljubila dok smo dijelile sobu u hostelu.
Pa sad reci da Internet nije čudo!
Ex (desno)
petak, siječnja 23, 2009
Tjedan zdrave hrane
Rita Pavone -
Il giornalino di
Gianburrasca, 1965.
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
jer povijest je pokazala
stručnjaci se kunu
da gladan narod ima sklonost
podizati bunu
i kad dobar apetit
na silu nam se guši
da mi se gladni bunimo
jer krulji nam u buši
kapa dole papici
sa pa pa pa-ra-daj-zom
kapa dole klopici
i šljakici štemajzlom
buša koja krulji
potaknuta komplotom
uzrokuje klasnu borbu
s direktorom i drotom
kad će više juhica -
mašemo štemajzlom -
amo s našom papicom
sa pa pa pa-ra-daj-zom!!!!
tekst Lina Wertmüller
muzika Nino Rota
(prev/pril – kva)
srijeda, siječnja 21, 2009
subota, siječnja 17, 2009
srijeda, siječnja 14, 2009
uf-o, uf-o, NLO!!!
-
"...od tetke Paule za onu nesreću Hucka Finna,
u zvjezdolovu na srebrninu nizvodno do New Orleansa :)))"
Conte
"You are listening to Voice of St. Pete, Mo.
Prekidamo redoviti program tetka Paulinih pozdrava, želja i poruka radi izvanrednih vijesti: izravno s lica mjesta, naša leteća reporterka Ena
Kva(n). Ena?
'Na nebu iznad Missourija večeras je primijećen neidentificirani lebdeći objekt koji se spustio na blogspot Jacksonove ade, preko krova nastambe za purane provalio u kolibu čiča Twainove praktične žene i uključio gramofon, s kojeg je zatim do kasno u noć odjekivao sumnjiv džez tuđinskog, vjerojatno južnoeuropskog porijekla. Bljak! Tortura je trajala sve dok domaćica nije doprašila na friško otprašenoj metli i spremila cijeli taj provalnički projekt u svoje nadaleko poznate, nevidljive kantice za smeće. Mnogi se purani, međutim, još nisu oporavili od šoka, potišteni su, odbijaju hranu i potpuno su izgubili dar (ć)urlikanja.
- Gospa Twain, sumnjate li na koga? Usuđujete li se nagađati tko bi mogao doći na suludu ideju da provali u vašu kolibu i kontaminira sluh vaših purana tim stranim, jedva podnošljivim kokodakanjem?
- Paaaa.... imam nekih svojih sumnji. Ne želim tu sad nikoga izravno prozivati, ali ću u sebi ipak baciti dva, tri vu-du uroka na kokoške prvoosumnjičene: Kuga na tvoje kokoši, Kva!!! Još te jednom vidim u mojem dvorištu i bacit ću tvoju vu-du lutku svojim puranima na kljucanje, si čula!!!!
Lokalni hard core bluzeri tvrde da su se kroz zamućena stakla cockpita nepoznate lebdjelice u paničnom bijegu nazirala dva obrisa. Jedan je navodno pripadao duhu golemog Crnje, a drugi nekoj ženskoj sitnije građe i krupnije dobi, s provalničkom maskom na kratkovidnim očima. Analitičari nagađaju da je upravo problem s vidom skrivio ovo slijetanje na potpuno pogrešno blogmjesto, ali izražavaju nadu da ipak neće doći do razmjene nediplomatskih međuzvjezdanih nota.
Mole se svi WASP građani osim kvekera, da eventualna saznanja o kretanju sumnjivog dvojca odmah dojave najbližem KKK-blogu radi poduzimanja što efikasnije potjere. Uz najavu skorog uključivanja u izravni prijenos samog postupka linča (dejvida), uživo s lica mjesta za Voice of St. Pete, Mo., leteća reporterka Ena Kva(n). Eli?'
***
You've been listening to Voice of St.Pete's breaking news. Stay tuned!!!"
-
"...od tetke Paule za onu nesreću Hucka Finna,
u zvjezdolovu na srebrninu nizvodno do New Orleansa :)))"
Conte
"You are listening to Voice of St. Pete, Mo.
Prekidamo redoviti program tetka Paulinih pozdrava, želja i poruka radi izvanrednih vijesti: izravno s lica mjesta, naša leteća reporterka Ena
Kva(n). Ena?
'Na nebu iznad Missourija večeras je primijećen neidentificirani lebdeći objekt koji se spustio na blogspot Jacksonove ade, preko krova nastambe za purane provalio u kolibu čiča Twainove praktične žene i uključio gramofon, s kojeg je zatim do kasno u noć odjekivao sumnjiv džez tuđinskog, vjerojatno južnoeuropskog porijekla. Bljak! Tortura je trajala sve dok domaćica nije doprašila na friško otprašenoj metli i spremila cijeli taj provalnički projekt u svoje nadaleko poznate, nevidljive kantice za smeće. Mnogi se purani, međutim, još nisu oporavili od šoka, potišteni su, odbijaju hranu i potpuno su izgubili dar (ć)urlikanja.
- Gospa Twain, sumnjate li na koga? Usuđujete li se nagađati tko bi mogao doći na suludu ideju da provali u vašu kolibu i kontaminira sluh vaših purana tim stranim, jedva podnošljivim kokodakanjem?
- Paaaa.... imam nekih svojih sumnji. Ne želim tu sad nikoga izravno prozivati, ali ću u sebi ipak baciti dva, tri vu-du uroka na kokoške prvoosumnjičene: Kuga na tvoje kokoši, Kva!!! Još te jednom vidim u mojem dvorištu i bacit ću tvoju vu-du lutku svojim puranima na kljucanje, si čula!!!!
Lokalni hard core bluzeri tvrde da su se kroz zamućena stakla cockpita nepoznate lebdjelice u paničnom bijegu nazirala dva obrisa. Jedan je navodno pripadao duhu golemog Crnje, a drugi nekoj ženskoj sitnije građe i krupnije dobi, s provalničkom maskom na kratkovidnim očima. Analitičari nagađaju da je upravo problem s vidom skrivio ovo slijetanje na potpuno pogrešno blogmjesto, ali izražavaju nadu da ipak neće doći do razmjene nediplomatskih međuzvjezdanih nota.
Mole se svi WASP građani osim kvekera, da eventualna saznanja o kretanju sumnjivog dvojca odmah dojave najbližem KKK-blogu radi poduzimanja što efikasnije potjere. Uz najavu skorog uključivanja u izravni prijenos samog postupka linča (dejvida), uživo s lica mjesta za Voice of St. Pete, Mo., leteća reporterka Ena Kva(n). Eli?'
***
You've been listening to Voice of St.Pete's breaking news. Stay tuned!!!"
-
četvrtak, siječnja 08, 2009
Jedan guverner ne čini...
Britanski časopis "The Banker", čiji je izdavač „Financial Times“, proglasio je guvernera HNB Rohatinskog najboljim regionalnim i najboljim svjetskim centralnim bankarom. Hrvatski Greenspan vukao je u krizi (kojoj je uvelike kumovao i spomenuti Mr. G.) poteze koje sad slijede i mnoge velike zemlje.
Kad već ne znamo gdje nam je glava, barem znamo gdje su nam pare.
Kad već ne znamo gdje nam je glava, barem znamo gdje su nam pare.
ponedjeljak, siječnja 05, 2009
Bušmani
Vijest kojoj se svijet nada: tata Bush je najavio da priprema i drugog sina, Jeba, za predsjedničkog kandidata. Sada nije pravi trenutak da se o tome govori, rekao je Žbun senior, ali takve su nam namjere.
Još jedan Bush i svijet je na konju. Dok ne stigne Jeb, evo s interneta nekoliko juniorovih bušizama:
— “I know the human being and fish can coexist peacefully.” — September 2000, explaining his energy policies at an event in Michigan.
— “Rarely is the question asked, is our children learning?” — January 2000, during a campaign event in South Carolina.
— “They misunderestimated the compassion of our country. I think they misunderestimated the will and determination of the commander in chief, too.” — Sept. 26, 2001, in Langley, Va. Bush was referring to the terrorists who carried out the Sept. 11 attacks.
— “There’s no doubt in my mind, not one doubt in my mind, that we will fail.” — Oct. 4, 2001, in Washington. Bush was remarking on a back-to-work plan after the terrorist attacks.
— “There’s an old saying in Tennessee — I know it’s in Texas, probably in Tennessee — that says, fool me once, shame on — shame on you. Fool me — you can’t get fooled again.” — Sept. 17, 2002, in Nashville, Tenn.
— “Our enemies are innovative and resourceful, and so are we. They never stop thinking about new ways to harm our country and our people, and neither do we.” — Aug. 5, 2004, at the signing ceremony for a defense spending bill.
— “Too many good docs are getting out of business. Too many OB/GYNs aren’t able to practice their love with women all across this country.” — Sept. 6, 2004, at a rally in Poplar Bluff, Mo.
— “The fact that they purchased the machine meant somebody had to make the machine. And when somebody makes a machine, it means there’s jobs at the machine-making place.” — May 27, 2008, in Mesa, Ariz.
— “I remember meeting a mother of a child who was abducted by the North Koreans right here in the Oval Office.” — June 26, 2008, during a Rose Garden news briefing.
— “Throughout our history, the words of the Declaration have inspired immigrants from around the world to set sail to our shores. These immigrants have helped transform 13 small colonies into a great and growing nation of more than 300 people.” — July 4, 2008 in Virginia.
Još jedan Bush i svijet je na konju. Dok ne stigne Jeb, evo s interneta nekoliko juniorovih bušizama:
— “I know the human being and fish can coexist peacefully.” — September 2000, explaining his energy policies at an event in Michigan.
— “Rarely is the question asked, is our children learning?” — January 2000, during a campaign event in South Carolina.
— “They misunderestimated the compassion of our country. I think they misunderestimated the will and determination of the commander in chief, too.” — Sept. 26, 2001, in Langley, Va. Bush was referring to the terrorists who carried out the Sept. 11 attacks.
— “There’s no doubt in my mind, not one doubt in my mind, that we will fail.” — Oct. 4, 2001, in Washington. Bush was remarking on a back-to-work plan after the terrorist attacks.
— “There’s an old saying in Tennessee — I know it’s in Texas, probably in Tennessee — that says, fool me once, shame on — shame on you. Fool me — you can’t get fooled again.” — Sept. 17, 2002, in Nashville, Tenn.
— “Our enemies are innovative and resourceful, and so are we. They never stop thinking about new ways to harm our country and our people, and neither do we.” — Aug. 5, 2004, at the signing ceremony for a defense spending bill.
— “Too many good docs are getting out of business. Too many OB/GYNs aren’t able to practice their love with women all across this country.” — Sept. 6, 2004, at a rally in Poplar Bluff, Mo.
— “The fact that they purchased the machine meant somebody had to make the machine. And when somebody makes a machine, it means there’s jobs at the machine-making place.” — May 27, 2008, in Mesa, Ariz.
— “I remember meeting a mother of a child who was abducted by the North Koreans right here in the Oval Office.” — June 26, 2008, during a Rose Garden news briefing.
— “Throughout our history, the words of the Declaration have inspired immigrants from around the world to set sail to our shores. These immigrants have helped transform 13 small colonies into a great and growing nation of more than 300 people.” — July 4, 2008 in Virginia.
četvrtak, siječnja 01, 2009
Pretplati se na:
Postovi (Atom)