Već tjednima me proganja jedna pjesma. Taman ju Alois šutne nogom, kad s onog radija iz 1962. krene „Don't get me wrong…“ i ja opet ko zombi cijeli dan vrtim „Don't get me…“ Samoj sebi idem na jetra, al nema pomoći. U neka jutra dok još pokušavam dovršiti neki san u kojem letim, letim pa padam, padam kroz plavetnilo, odjednom iz džuboksa u lijevoj polovici mozga krene sačekuša „Don't get me…“. Nisam stigla ni otvorit oči, a ono svira. Nema to nikakve veze s onim što volim, ni ne sviđa mi se, al ona se priljepila ko morska pijavica za kamen, i ne pušta.
Nije to ništa. Imam ja jednu koja me prati još od 68. „I'm leaving on a jet plane, don't know when I'll be back again…“ Ta se javlja svakih par godina. Nije nešto nasrtljiva. Vrti se dan, dva i ode. Al uporna. Valjda će mi i one posljednje riječi, koje će šira familija zabilježit kamerom da se ne bi morala suditi oko nasljedstva, biti „I'm leaving on a jet plane…“
Zna naić i koja gadna. Čisti turbo folk. Od toga se smrznem. Uhvati me mučnina ko trudnicu u drugom mjesecu. Treštalo iz nekog auta pod prozorom, il na prolaznom BK kanalu. I sletilo u moj džuboks, koji se kod mene protupravno uselio, ne plaća ni stanarinu, ni podstanarinu, briga ga za kućni red i propise o javnom redu i miru.
Imam ja tu protuotrov: nađem nešto žestoko, što me uvijek digne na promašene baletne noge i zaprepasti susjede preko puta, pa raspalim na full blast. Neš ti meni „Piši mi brate…“, neš više ni olovku držat, a kamoli pisat.
Draga Ena, ne znam jel ovo neka općeraširena duševna tegoba il spada među onih 12 rijetkih slučajeva u svijetu, ali ako me ko Pukijevu ženu odvedu u lancima u Vrapče, molim te da odeš tamo i objasniš im da sam ja otišla na turbo mlažnjaku i da se više ne mislim vraćat.
3 komentara:
Si ti luda!? Prvo, ne mogu te odvest u ludaru ko Pukijevku jer si upravo kompletno osoblje počastila specijalističkim pirom, a to je njima čist normalno... Drugo, ak te otpeljaju, ko bu sutra malo prije ponoći pucal iz pištolja? Ja? Mislim, OK, al ja sam neprecizna, kaj ak promašim izlog i upucam MI... Inače, među nama, da ne čuje, al Aloisov glazbeni ukus smrdi... Meni danas celi dan Here comes the sun, tra-la-la-la i zvončići. .. Idijot!
@elka: jesi vidla, Here comes the sun...a sunca nigdje. Ne bih htjela da se pročuje al mislim da je Alois malo skrenuo
sad došla s večere s M. i B. otkao je P. došao ljuljnjuli 4000. A vas je ugovor spasio tamo sve piše: sadržaj, format...
Hvala na infu. A ovdje, začudo, božji mir, mi pri kraju, ak ne zaružimo uz pivu... :)
Objavi komentar