srijeda, lipnja 11, 2008

Naš prijatelj

Neki ljudi odu iz našeg života a da to nismo ni primijetili. Za neke nisi siguran jesu li uopće još živi, za druge koji nisu, misliš da još jesu. Kad ode netko koga si volio, ostavi bol.
Najprije o njemu ne želiš misliti, namjerno odagnaš misao, glas i smijeh, jer se sve u tebi steže oko neke crne praznine kojoj ne možeš izmjeriti dubinu niti je možeš omeđiti. I čudiš se suzama što odjednom teku. Poslije se ponekad naglas sjetiš kako je rekao, znao reći, što bi on na ovo rekao…i to ti izmami gorak osmijeh. U prazninu ne zaviruješ.
Kad priđeš rubu, samo te izbezumljuje besmisao te lutrije u kojoj ne znaš tko, ili što, izvlači ceduljice iz crnog šešira i otkida neki važan oslonac onima čija imena su već ispisana no sretno zapletena u hrpi drugih papirića. Znaš iz iskustva da se s vremenom bol može otupiti, čak i izgubiti. Uvijek. Gotovo uvijek.
Jer kad nestane nekoga tko je bio toliko beskrajno dobar i vedar da je mogao svaki loš dan učiniti podnošljivim, tko nikad nije zaboravio ponovo nazvati ako te mučila i najobičnija prehlada, tko se onako znao zagrcnuti od smijeha kad bi prepričavao neku smiješnu zgodu, nekoga tko nije umio mrziti…onda se bol ugnijezdi na svim onim mjestima koje je dodirnuo svojom plemenitošću i toplinom i tamo ostaje.
Jučer na komemoraciji, dvije godine kako nam Drakče nedostaje, bio je u masi jedan čovjek, bivši radnik tiskare, koji ga je sreo samo jedanput. Slučajno u plavom hodniku nabasao na njega i Drago ga onako neposredan odmah oslovio, iako čovjeka nije poznavao. Upitao ga je bi li mu htio pokazati tiskaru. Ovome, koji je tada bio mladi radnik i nitko ga nije ni primjećivao, bilo drago da nekome može objasniti što radi. I taj je čovjek jučer došao na komemoraciju.
Takav je, eto, bio naš Drakče.

Broj komentara: 12:

Anonimno kaže...

Oštrice sreće i oštrice boli imaju čudnu osobinu - s vremenom otupljuju, a kvintesencija im se sažima u vrhove, u špicu. U prostoru se zakreću dok ne prijeđu iz položenog položaja u kojem su rezale, u uspravan, u kojem probadaju kad nagaziš na njih. Na tim se mjestima neizbježno zagrcavamo. Od suza, od smijeha...

Praktična žena kaže...

@ena: baš tako samo ove nagazne, ko mine, nikad ne znaš točno gdje su. Bolje se smijat nego plakat.
Bila danas na tržnici, sve me zanijelo od silnog voća i povrća dovukla kući kolica i još vrećice jedva sam to doteglila na drugi kat. Susjedina unuka sportašica se ponudila da pomogne starijoj, hm, susjedi al ja kategorički odbila. Kažem joj to moj regulrni fitnes. Dižem utege ko od šale.:))) A onda ušla u kuhinju i skljokala se.

Anonimno kaže...

Ha! Evo mjesta za onu Curtiusovu pretjeranu metaforu:
'Klecam koljenom svoje duše',
Teturam kuhinjama tvoga sna.
Sve zlatne jabuke na večernjim pladnjevima
Još jutros su bile samo kamenje
izronjeno s mojega dna.
:)

Praktična žena kaže...

Pjesma u zdjeli za voće:))
Da ne povjeruješ što dvoje ljudi na dijeti može pojest! Rajčice, paprike, zelena salata, trešnje, inćuni, limuni, breskve,kukuruzni kruh, dukatol...kod kuće već imam jabuke i banane.
Ah da na sve to kupila 6 novina, šteku cigareta i buket bijelih ruža! Tako je to kad seljak dođe u grad

Anonimno kaže...

Niš se nemojte brinuti, zelenjava samo zauzima puno mjesta, a kalorijski je malo. Navalite!
Ovdje opet počela oluja, trese se cijela staklena zgrada skupa sa mnom (staklenom)... Hvala Bogu da se više ne bojim, ne bih to imala kome reći, osim ovom prozorčiću... :)

Praktična žena kaže...

Ovdje je bila susjeda s Lolom. Kad je zagrmilo sirota Lola utekla u sobu pod krevet. Dali smo joj trećinu praxitena jer se tresla ko šiba. Sad je došla doktorica gladna ko vuk, a iza nje mi dolazi junior na engleski. Javit ću se un po dopo

Praktična žena kaže...

Jesi li znala da u Americi ima preko 60 000 Pizza Hut pizzeria? I da Japanci najviše na pizzi vole jegulje i sipe, a Rusi haringe i losos? E to djeca uče kod nas u prvom srednje iz engleskog. Koliko će to koristiti budućem informatičaru, ako ne pljusne razred, teško je reći.

Anonimno kaže...

Aa, tko zna, možda se pokaže idealnim za prenje suđa u lokalnom Pizza Hutu. Kak to da to smeće još nema filijalu kod nas?

Anonimno kaže...

Jesi za kavu sutra prije podne? Šerifa dolazi u 9 ružiti po kući... Ako da, napiši u koliko sati.

Praktična žena kaže...

Može. I meni moja Šerifa sutra dolazi pa dok ispriča sve tračeve, oko 11 ako ti nije prekasno?

Anonimno kaže...

Deal: 11 h, isto mjesto. Još sam na poslu, 'noć...

Praktična žena kaže...

Noć, sleep tight