utorak, lipnja 10, 2008
U metrou
Na stanici pariškog metroa u neki vrlo kasni sat, dva vlaka. Ravnodušno zurimo iz jednog osvijetljenog vagona u drugi. Dosadna lica. Klize pogledi ovlaš. Prođem. Pa se vratim. Gleda netremice. Lice iz nekog sna kojeg sam se upravo sjetila. Dva tamna oka koja oduvijek znam. Prikovala me. Peku kao žar. Uvlače u vrtlog. Cijeli jedan život bio je tom pogledu. Moj i njegov. Kažu da se to događa umirućima. A onda su oba vlaka krenula istodobno. U suprotnim pravcima. Kroz glavu mi je samo bubnjalo: moram izaći na sljedećoj stanici i vratiti se. Nisam.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Broj komentara: 14:
To kao onaj moj poljubac s neznancem ispred HGK prije 24 godine. Najbolji u mom životu. Nikada nikoga nisam toliko voljela kao tog plavog klipana u ispranoj tankerici, čak ni Cara. Kakav tip! Daklem, ljubav mojega života trajala je točno koliko traje jedan french kiss ukraden u prolazu. Jamčim da nema veće, ni savršenije u formi: ni trunčice laži, seks u podne na prometnoj ulici dakako nemoguć, ljubav moguća, društveno prihvatljiva,samorazumljiva...
On išao na jug, ja prema sjeveru. Nismo se ni osvrnuli. Naime, znam samo da ja nisam. Uime savršenstva :)
JEDINA stvar u koju nikada nisam posumnjala. Ja, skeptik. Ja, stoik.
Lana Jurčević? Je l' to ona što objavljuje knjige na Valentinovo i prilaže čokoladu uz kupljeni primjerak? Antologijski marketing :)))
Marketing mi anoniman!
@ena: To bi se narodski reklo "prošo voz". Taj tvoj čudesni poljubac zaslužio je svoju priču ili bar pjesmu!
Ne kužim što će im to natjecanje za blog dana, tjedna ili mjeseca. Zapravo kužim, klikovi su novac a vlasnici indexa ga zarađuju na sve načine. Lana J. je mislim neka plesačica i pjevačica, iako moram priznat da ne znam što pjeva. Vodi i nešto oko nogometa, trenutno. Dobar komad
Neće dobiti ni priču niti pjesmu, kao priča bio bi neuvjerljiv, a kao pjesma banalan. Trebao bi zapravo dobiti muziku, ali i bez nje se dobro drži :)
Je l' bio tko od vas u Društvu, na sjećanju na Dragčeta? Kaže HR1: bard hrvatskog novinarstva. Suze... Pozdravi Mi, čuvaj ga danas :)
@ena: Bio je MI naravno, i u počasnom odboru. Zato smo se vratili ranije. Ja nisam mogla ići. Sto posto bih se rasplakala. Dvije godine je prošlo, a meni još uvijek grunu suze. Bila je Goranka. Kaže MI da je bilo krcato ljudi. Plemenita i dobra duša svakome nedostaje. Znaš da još ponekad oko 10 navečer kad zazvoni telefon pomislim: to je Dragče. Ma, šit.
@ena: kako misliš taj se poljubac ne da ni u prozu, ni u pjesmu? Pa to je toliko neobičan događaj da bi savršeno funkcionirao na filmu recimo
First things first: Malo je stvari zbog kojih vrijedi plakati, ali kad vrijedi, onda vrijedi zauvijek. Prema tome :__
Da, išao bi baš u film, napokon, bio je 'filmski' (da filmski! - potpuna smislenost; prava mjera riječi i značenja, ha?) Ali od poizbor senzibiliteta koji mi padaju na pamet, nekako bi mi trebao baš Cassavetesov da ga snimi, a to je, je li... kao i obično :)
@ena: znaš meni se čini da bi trebao neki Francuz. Ne zovu to ameri bez vraga french kiss. Mislim da bi stvar prirodno legla u francusku atmosferu. Dva prolaznika na ulici, nikad se prije i nikad poslije sreli, a francuskim slučajnim promatračima to čak i ne bi bilo čudno. Iako mislim da je fama o francuskim ljubavnicima čisti marketing. Sad bi onaj Sarkozi trebo bit veliki ljubavnik. Ma daaaj...
Francuzi patvore osjećaje (i riječi).
Vjerujem svom čovjeku, a i njujorški senzibilitet mi odgovara: objektivan - nema vremena za drugo - zastane samo kad je to neizbježno pa su mu naglasci istiniti. Riječju, vjerodostojan. Bez muljanja, ala' Cassavetes. Ala' Gazzara :))
Usput, Audry je spremala Pariz u džep a da ne trepne; New York ne; premalo snage za 'Gazzara's way', veli Car.
Ne bih se baš tako odrekla Francuza. Chabrol i Godard znaju posao, a ima i nekih mlađih koji dobro rade. A o sjajnim glumicama da i ne govorim. Pada mi na pamet Isabelle Huppert, nju sam baš voljela, da ne spominjemo staru gardu Signoret, Moreau, Girardot...
Sve je to sjajno - i više-manje mrtvo, bojim se :)
Evo napokon i prve, pa ću kući. Ak budeši budna čujemo se, ak ne - 'noć :)
i onda se kraj oteeeegnuo sve dosad :)))
Objavi komentar