Davno, još u prošlom stoljeću, na uglu Savske i ondašnje Ulice proleterskih brigada bilo je zatvor. Onda se taj zatvor sam od sebe počeo urušavati, pa su ga srušili do temelja i ostala je ledina. Na toj je ledini, poslije nekog vremena, počeo gostovati cirkus „Orfei“. Tamo gdje je danas „Zagrebačka banka“ držali su slonove, tigrove i konje. Onda je cirkus otišao, pa se na ledinu naselio lunapark.
U tom su lunaparku, na ogradici autodroma, klinci s Trnja i Trešnjevke provodili proljeća i ljeta. Bile su to klape mladih delinkvenata, mahom osnovnoškolaca, uvijek spremne na okršaj. A među Trešnjevčanima i Trnjanima on se podrazumijevao. Da se razumijemo, ondašnji huligani ni izdaleka nisu nalikovali današnjim skinsima, bad blue boysima i ostalim maloljetnim pripravnicima za Lepoglavu.
Najveći zločin koji su počinili bila bi provala u nečijeg fiću i noćna vožnja gradom. Taj hrabri čin automatski bi počinitelja, ako ne bi odmah dobio uputicu za popravni dom, promovirao u vođu klape. Imale su klape i svoje ženske članove i svoje groupies. I svaka je klapa imala bar po jednog Tarzana. U lunapraku su se rađale i prve ljubavi, upućivali nježni pogledi i osmjesi, dodirivale ruke, ali takvi su osjećaji bili dozvoljeni samo unutar klape.
Sjedili bi tako Trnjani na jednoj ogradici lunaparka, Trešnjevčani na drugoj i odmjeravali snage. Ne često, ali s vremena na vrijeme osjetilo bi se kako raste napetost. I bezazleni pogled dečka s Trnja u pravcu koje trešnjevačke cure bio je dovoljan da frcne iskra. I onda bi izbila opća tučnjava. Pobjeđivao je onaj tko je uspio svoje protivnike najurit barem 200 metara u „bazu“. Poslije bitke ponosno su se pokazivale masnice i pričalo bajke o tome u kakvom su stanju protivnici naprašeni kući.
A onda bi naš Tarzan, vođa klape, za kojim su uzdisale sve propupale curice, otišao kući gdje ga je u dvorištu dočekala majka s letvom u ruci i ubila boga u njemu jer opet nije bio u školi.
Broj komentara: 18:
Nama u Centru više ostalo u pamćenju predtinejdžersko razdoblje, jer nas je adolescencija ispaljivala ravno na špicu. Čist kvartovski, nismo se imali protiv koga tući jer nemoš bacat kamenje s Cvjetnjaka na Gornji grad, a od Trnja nas dijelila štreka. Ali zato su letjele kamenice između Mažuranca i Marulićevog. Imali jednu malu, zvali je Koreja, koja je čak pazila da ne dođu Marulićevi cucki srat na Mažuranac, a takve bi po kratkom postupku nogom vrit, znao se red. Plus zbog Botanca sve curice čitale Junake Pavlove ulice, a u Berki je tak mirišala bojadisaonica kože da i sad tam najrađe sjedim u kafiću, još mi miriši. E, da, i kod mene na Interkontiju bila kasarna pa lunapark. Još se sjećam svemirskog ringišpila, zvao se hali-gali. Al u ovoj fazi o kojoj ti pišeš nikakve ogradice. Trapke pa u Lap!
@eLKka: ajme ženo uplašila si Aloisa, eno ga uteko natrag 6 feet under i sam navuko poklopac! Ma jel moguće da tako sve detaljno pamtiš!? Baš sad žbun prolazi pored tebe. Jel mašeš?
Ne draga, OVO je Alois at his best, pitaj kaj ho�e� do 8. osnovne, al ne pitaj prije koliko sam stavila meso u pe�nicu, zbunjuje� me.
I da, �to vas dvije izvodite Emmu Austini�inu. If so, sjetite se da se Emma izvukla iz nadvele jur pogiblli samo zahvaljuju�i dobrohotnosti okoline, ali s crvenim packama. Hajd, vidimo se za sat i pol, stavila Bu�ku sa�eku�u. Ru�er i onaj drugi, Englez..., ma zna� ga..., igra nogomet..., e *ebi ga, Alois.
Znam! Znam!
Ofsajd. Ofsajd u Ru�eru. 17.30
@eLKa: ovaj tvoj kockasti nešto liči na onog s repom od prije sat vremena. Mislim u ramenima. Ko da se bavio veslanjem
Pitam se nisam li uletjela kao žeton u neku tuđu, vrlo grubu igru. Ne primijetivši, praktična i bistra kakva jesam. Zasad pušim ironijske kritike. U očekivanju grohotnog smijeha. Pa, i ne bi bilo baš nezasluženo... People are strange
Plus zaboravila kupiti cigarete... koza.
Molim te, pročitaj čim prije onu malenu priču o kojoj sam ti govorila. To znači razgovarati sa samim sobom, ne šamarati sebe, nego biti prema sebi strpljiv i blag.
@ElKa: imaju Englezi uzrečicu (k vragu jesu li sad i one off limits?) show me your colours - i ja mislim da se o tome radi. Sjećaš se razgovora o pogreškama i osjećaju krivnje i što ćemo mi prvo reći, a što će reći oni, čak i kad im je samo 10 godina?
Ako me Alois još služi, pa da ne uletim u krivu priču
Glede na Aloisa: koja baka i vaza?
Glede na boje: ta je velika, ne znam još...
glede na buška: the joyfull SPRING??? You must be kidding me :)))))))); humora ko u priči, ali budimo realni, budimo realni, tek kad znaš da si sigurno doma možeš se buniti protiv kuće...
glede na subotu: odoh na fintes
reci za vazu, bogte, nikako se sjetit!
@eLKa: pa znaš ono kad se nešto u kući skrši pa pitaš djecu tko je razbio? Muško dijete će odmah: "Nisam ja!" a žensko će reći: "Ma ja sam kriva, nešto sam mu rekla, a on zamahnuo rukom..."
@eLKa: a oko žetona, sumnjam. Jel ono bio Čehov, kad u prvom činu na zidu visi kubura, kraj vrata sjekira, a na stolu nož?
Jok Čehov, Vuk Mićunović:
Lijepo li ova sablja čita
divno li nas danas razgovori!
Amana ti, đe nauči tako?
@eLka: ama gdje se tako zabunih, hrkljuš, hrkljuš, hrkljuš!!! Sad kad krenem diktirat vidit će mali što je diktatura, i to engleska!
Jel kraj diktaturi ili ga još ribaš?
@eLKa: provela diktaturu, on ošao van a ja zaspala pred televizorom i sad se probudila. Nisam ni Busha pravo ispratila. Naravno sad svi vi već spavate. *ebi ga ovo je ko dežurstvo na Rebru, uvijek je netko budan kad drugi spavaju
:))) Chagall! O vita, o vita mia, o cuore, o cuore... kako ono ide?
@ena: bit ćeš na poslu kad se vratim, Samobor se na da izbjeć a poslije još jedna diktatura, al već ću se javit i sve pregledat jer sad ne stignem. Ustala u 10.30
@eLKa: daj mi na mail multiprakticna@yahoo.com baci P.K. adresu (sa slikom)
Objavi komentar