Naučiš neke riječi sa slikom ili tek bojom u attachmentu i one nađu svoje mjesto u nekom folderu, s linkovima na neke druge slike i riječi.
Netko uredan uvijek će znati gdje mu je koji folder i riječ, na što se linka i naći će je otprve kad mu zatreba. A na mom desktopu kaos: razbacani folderi po driveovima, u svakom folderu nepovezane riječi i slike, linkovi pogubljeni… i kad nešto trebaš nikako ne nalaziš, koliko god puta kliknuo search.
Onda opet kad ti više ne treba i kad očajno tražiš neku drugu, za koju sigurno znaš da je tamo, čak ti i neka slova ispadaju odnekud iz nabacane hrpe foldera, eto nje koju si tako bjesomučno tražila!
Ma kome sad trebaš?!
21 komentar:
treba treba, uvijek treba - pa san svake riječi jeste da bude upotrebljena i nije bezvraga baš tad nabasala
prvi-stupanj
@prvi: lako je tebi majstore, kod tebe više nego u oxfordskom Thesaurusu, samo se natječu koja će bit živopisnija
Neću ništa reći o ovom tvom tekstu, nije dotle došlo da si kadimo. Predlažem samo da pogledaš kako izgleda kad umetneš kose crte na njihova mjesta sukladno ritmu, pa ih onda opet ukloniš kako je i red.
Hvala za vainglory, tipić u originalu. Stavit ću gordost.
Dobre vijesti, šef bi mogao postati '17 godina mlađi', al na Jugu panika da kud će s Blijedim. Luda kuća.
Mislim da moraš kupiti psa.
mene strah s tobom korespodentirat, svako malo pomislim "poješče mi slova", a znaš počeo sam slagat da kako riječ pokupi slova pod svoj kišobran, skupe se na hrpicu ko naturščici pa se užive do bola da dočaraju smisao, rastežu samoglasnike ko vražju mater ne bi li stavilo naglasak, a onaj p, b, t, d pucaj ko iz pračke, dok se h i g šuljaju iz prikrajka, pa kako su riječi posve socijalna biča za razliku od ovih ovde nekih šta glume vječnost - i svašta još nešta, al strah - progutače, mamicu mu njegovu
@eLKa:Znaš da ja nemam sluha ("samo ti nemoj pjevati" kaže on) bojim se da bi crte bile na krvom mjestu. Nisam još ništa čula oko ovih rošada ali znam da su mislili rješiti global pa nisu, nemaju koga. Znala sam da ćeš pomisiliti to za psa ali ovaj danas je bio sjajan jednostavno u nisam odoljela. Prosjedila 2 sata kod susjede 87 g. koja je bila u Trstu u shoppingu pa mi pokazivala krpice
jednostavno pusti trojana da usere cjelu stvar, pa kad podigneš sistem vlada savšeni red.
@prvi: jesam ti rekla da one kod tebe žive, ma vraga i slova žive i svako je na svoju ruku: neko pijano, neko tvrglavo, neko svojeglavo ko razred pun 13-godišnjaka i ti to sve imaš pod kontrolom, a meni skaču p glavi
@prvi: jel vidiš, uteklo mi o samo što sam skrenula pogled!
@daki:moram priznat da se trojana nisam sjetila
aj aj, bolje da bježi nego da se ko muž usidri pa kenja i prdi i podriguje (o hrkanju uskoro esej). No dobro. Samo ne postavljat pitanja, inače džaba truda druže Potemkinu. Ajd nema veze. Više je nego jasno da je propalo. Može čovjek ovako, kolokvijalno. Od volje, ko Šokcu post. E sad, budi baja.
@prvi:kad spomenu hrkanje, pričao mi kako je jednom u Bosni spavao s 10 rudara u istoj sobi. Tko to nije čuo taj ne zna što je hrkanje
Freitag!!! A ima još barem dva sata posla. Naravno. Prvi, zvučiš 'protkano' :)
@eLKa: a muko ježeva! Sataru uzmi. I vuci za uši. "Što je ovo? Jel se to tako piše, a?"
@Eli: Evo, tri i dvadeset, a ja već doma. Šta da sad počnem pisat? Šesto jutro? E, *ebo jutro!
@Prvi: Ma neće, varaj.
@eLKa: Tu smo valjda već svi bili pozaspali, a jutros svi mamurni
A gle nje, svratila... Ni pasa se ne boji.
@eLKa: je i dovela mamu i tatu i dvije starije tete iz susjednog sela. Nema zmija a kamoli miš da priđe
Molim te najljepše, izbriši ovog Pessou s felerima, strašno me živciraju. Poslat ću ti ga učisto kad ovog eliminiraš.
Kako aranžman na glavi, je l' izdržao iskušenje jastuka?
@eLKa:Obrisan i još objašnjava da ga je obrisao, ne znam zašto, to dosad nije radio. Glup. Aranžman je sad baš onakav kakav je trebao biti. Bila na tržnici i u jedno 5-6 dućana. Kupila neke prefine kolače i od hrpe vrećica baš tu negdje ostavila. Mislim da je to bilo podsvjesno
Ako ti jednom netko
Ako ti jednom netko pokuca na vrata
Objavljujući da je moj glasnik,
Ništa mu ne vjeruj, niti da sam to ja,
Jer kucati nije u skladu s mojom gordosti,
Čak i na nestvarna vrata neba.
No priđeš li vratima prirodno, ne začuvši kucanje,
Skineš zasun i ugledaš nekog gdje (kako se čini)
Čeka da se usudi pokucati, to razmotri. Bjesmo to
Moj izaslanik i ja u pratnji moje ushićenosti
Onim što navodi na očaj i očajava.
Otključaj onomu tko ti ne pokuca na vrata!
F. Pessoa 1934.
Objavi komentar